Fatima Muhić bila je novorođenče – najmlađa poznata žrtva genocida u Srebrenici. Rođena u noći s 12. na 13. jula 1995. godine, u bazi holandskog UNPROFOR-a u Potočarima, nije preživjela ni nekoliko minuta. Njen život ugašen je brutalno, a potom je bez odjeće stavljena u plastičnu kesu i bačena u masovnu grobnicu.
Ova beba, nevina i tek rođena, postala je simbol potpune bešćutnosti zločina počinjenih u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija. Njeno ubistvo razotkriva istinu o nedostatku bilo kakve namjere da se civili zaštite.
Tragedija Fatime Muhić sramota je cijelog svijeta koji je sve posmatrao i šutio. Da je zločin spriječen, Fatima bi ove godine imala 30 godina.
Potresna svjedočanstva o ubistvu i pronalasku
Majka Hava Muhić, koja je kćerki dala ime Fatima, nakon tri decenije i dalje nema snage govoriti o gubitku. Danas živi u inostranstvu, ali svake godine dolazi u Potočare, gdje je sahranjena njena kćerka, zajedno s brojnim članovima porodice.
Fatimini posmrtni ostaci identifikovani su u decembru 2012. godine, a ukopana je u Memorijalnom centru Potočari 2013. godine. Pronađena je među pet žrtava u masovnoj grobnici formiranoj u julu 1995.
Amor Mašović, dugogodišnji direktor Instituta za nestale osobe BiH, prisjetio se trenutaka koji su prethodili otkriću Fatiminog tijela.
– Prvi tragovi su došli zahvaljujući holandskoj nevladinoj organizaciji, koja nas je spojila s dvojicom bivših pripadnika UNPROFOR-a. Oni su svjedočili formiranju grobnice s ukupno šest tijela, uključujući bebu. Pokazali su tačnu lokaciju. Susret s njima u Sarajevu bio je ispunjen tugom – rekao je Mašović.
Ekshumacija je obavljena u krugu nekadašnje fabrike akumulatora u Potočarima. Mašović je lično izvadio tijelo Fatime iz zemlje.
– Bila je u plastičnoj kesi, prepunoj vlage i blata. Potresno je bilo vidjeti da je novorođenče, bez ikakve odjeće, ubačeno u kesu i zakopano. Vjeruje se da je holandski vojnik, koji je prisustvovao porođaju, bebu nakon smrti stavio u kesu i ostavio u grobnici. Ta vreća, koliko god čin zvučao neljudski, sačuvala je njene kosti – kazao je.
Fatimine kosti bile su izuzetno mekane, još uvijek nedovoljno formirane, s ne sraslim šavovima lobanje – karakteristično za novorođenčad. Taj prizor ostavio je dubok trag na sve koji su učestvovali u ekshumaciji.
Fatima nije bila jedina
Nažalost, Fatima nije bila jedina beba ubijena tokom rata. Mašović podsjeća na slučaj u Pionirskoj ulici, gdje je beba stara samo 48 sati zajedno s majkom živa zapaljena. Poznata je kao “beba Kurspahić”, jer nikada nije dobila ime.
Zabilježeni su i brojni slučajevi ubijenih beba koje još nisu ni bile rođene – u sedmom, osmom, devetom mjesecu trudnoće. Iako zakonski nisu imale “pravnu osobnost”, bile su žive. Ti zločini su svjedočanstvo krajnjeg barbarstva.
Očevidac: “Vidjela sam kada su ubili Fatimu”
Srebreničanka Ramiza Gurdić bila je svjedok Fatiminog rođenja i smrti.
– Vidjela sam kada se Hava porodila. U isto vrijeme se porodila još jedna žena i obje bebe su zaplakale. Fatimu su pregazili nogama. Bila je živa. Ubili su je pred našim očima. To nikada neću zaboraviti – ispričala je Ramiza.
Fatima je živjela svega nekoliko minuta. Rođena u noći punoj užasa, ubijena kao nevina duša, postala je vječni podsjetnik na sramotu međunarodne zajednice i težinu zločina u Srebrenici.
Fatimin mezar i zavjet svijetu
Na dan 11. jula 2001. godine, u Memorijalnom centru Potočari postavljen je prvi bijeli nišan. Na njemu su uklesane riječi dove koja se i danas uči kao zavjet i molitva:
“U ime Boga Milostivog, Samilosnog
Molimo Te, Bože Svemogući,
Neka tuga postane nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude molitva:
Da se nikome nikad ne ponovi Srebrenica!”
Oprosti nam, Fatima. Halali.
Izvor: VIjesti.ba