
Priča o Predragu Bečiriću, čovjeku kojeg su mediji nazivali autorom najveće prevare u istoriji lutrije Srbije, zvuči gotovo kao scenario za film. U svega godinu dana uspio je da osvoji više stanova i desetine automobila u TV nagradnim igrama, da mu na vrata dođu specijalci s dugim cijevima i da na kraju pred sudom dokaže da nije hakovao sistem, već da je iskoristio njegove rupe.
Istovremeno, njegova priča otvara važno pitanje: gdje prestaje “pametno igranje” sistema, a počinje prevara.
Od “hakerskog bukvara” do TV zvijezde iz sjene
Još kao tinejdžer Bečirić je bio poznat u svijetu računara. Pisao je kolumnu “Hakerski bukvar” u tada kultnom časopisu “Svet kompjutera”, objašnjavajući čitaocima kako da bolje razumiju tehnologiju. Sa osamnaest godina objavio je igricu “Mind Trap” za ZX Spectrum, koja je dospjela i na tržište Ujedinjenog Kraljevstva.
Početkom dvijetih godina prebacio se na televiziju. Osmislio je interaktivne emisije u kojima gledatelji putem telefona učestvuju u igrama i kvizovima, a najpoznatiji projekat bio je “Tajni agent Izi”, TV igrica koja je postala ogroman hit među djecom. Iza simpatičnih likova i dječije zabave stajao je ozbiljan programerski i produkcijski rad.
U tom periodu djelovalo je da Bečirić ima savršenu kombinaciju talenta, znanja i osjećaja za tržište.
Kako je nastala igra koja će mu promijeniti život
Najveći zaokret dolazi kada se uključuje u koncept SMS licitacija, u kojima gledatelji šalju poruke sa svojom ponudom, a pobjeđuje takmičar čija je ponuda najniža i jedinstvena. Nagrada su često bili automobili ili čak stanovi, a ulog se mjerio hiljadama poslanih poruka.
Bečirić nije bio običan igrač. On je u licitacijama vidio sistem zasnovan na pravilima, statistikama i povratnim informacijama koje se prikazuju na ekranu. Umjesto da slučajno pogađa brojeve, pokušao je da razumije logiku igre. U jednom trenutku iznajmio je stan u kojem je instalirao veliki broj računara i mobilnih telefona, pretvarajući ga praktično u privatni “centar za igru”.
Kako su emisije išle uživo, grafika na ekranu prikazivala je određene podatke o pristiglim ponudama. Za običnog gledatelja ti podaci nisu značili mnogo, ali za nekoga s programerskim iskustvom mogli su postati trag. Tu je Bečirić vidio svoju priliku.
Dobitnici, glumci i previše sreće da bi bila slučajna
Za kratko vrijeme počeli su se pojavljivati “srećni dobitnici” koji su osvajali nagradu za nagradom. Automobili, stanovi, vrijedne nagrade završavale su u rukama ljudi koji se, kako će se kasnije ispostaviti, nalaze u istoj mreži. Bečirićev brat i saradnici organizovali su osobe koje će se pojaviti u emisiji, preuzeti nagrade, nasmiješiti se pred kamerama, a zatim nagradu prodati i novac podijeliti.
Dok su obični građani slali poruke i trošili novac u nadi da će bar jednom dobiti, jedna mala grupa je imala nesrazmjerno mnogo uspjeha. Statistika je počela “da bode oči”, a sumnje su ubrzo prerasle u istragu.
Procjenjuje se da je grupa oko Bečirića u relativno kratkom periodu došla do pet stanova i više od stotinu automobila, uz ukupnu vrijednost nagrada od oko dva miliona eura.
Upad specijalaca i sudski rasplet
Trećeg marta 2010. policijske specijalne jedinice upale su u stan koji je služio kao operativna baza. Pronađeni su računi, telefoni, tehnička oprema i tragovi masovnog slanja SMS poruka. Protiv Bečirića i više saradnika podignuta je optužnica za organizovanje kriminalne grupe, prevaru i čak hakovanje sistema Narodne lutrije Srbije.
Ključ optužbe bilo je uvjerenje da je neko morao “provaliti” računalni sistem lutrije kako bi ostvario toliku prednost nad ostalim učesnicima. Međutim, istraga je s vremenom pokazala da u stanu nije postojao ni priključak na internet. To je potpuno promijenilo sliku procesa.
Na kraju je postalo jasno da nije bilo “klasičnog” hakovanja servera, već agresivnog iskorištavanja slabih i nedovoljno jasnih pravila same igre. Bečirić je koristio ono što je bilo javno prikazano na ekranu i kombinovao to sa ogromnim brojem poruka, matematikom i sistemom koji je osmislio. Vrhovni sud je nakon žalbenog postupka ukinuo raniju presudu i Bečirić je oslobođen optužbi za hakovanje.
Genijalac, prevarant ili upozorenje sistemu
Priča o “hakeru iz lutrije” i danas dijeli javnost. Jedni ga vide kao prevaranta koji je iskoristio naivne igrače i sistem koji je trebao da bude pošten. Drugi tvrde da je samo brutalno ogolio licemjerje igara na sreću u kojima organizator drži sve konce, a građani plaćaju cijenu.
Ono što je sasvim sigurno jeste da je slučaj Predraga Bečirića pokazao koliko brzo tehnologija, statistika i znanje mogu nadjačati sistem koji se pogrešno predstavlja kao “čista sreća”. Pokazao je i koliko je važno da se pravila igara na sreću pišu jasno, da ne ohrabruju rizično ponašanje građana i da ne ostavljaju prostor za “profesionalne igrače” koji će ih okrenuti u svoju korist.
U vremenu kada su online igre, klađenje i SMS nagradne igre sve prisutnije, ovo je i upozorenje građanima: svaki put kada uđete u igru, dobro razmislite ko zaista ima prednost i ko na kraju sigurno dobija.
data-nosnippet>
