data-nosnippet>
Tema emisije Most Radio Slobodna Evropa ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini – aktueliziranje zahtjeva za osnivanjem trećeg, hrvatskog entiteta. Ova inicijativa dolazi iz dijela političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata i već godinama izaziva duboke političke i društvene podjele.
O ovoj temi u emisiji su govorila dva politička analitičara – Adnan Huskić iz Sarajeva i Davor Gjenero iz Zagreba. Razgovor je bio usmjeren na pitanje da li je treći entitet zaista preduslov za ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, kako to tvrde čelnici HDZ-a BiH, te zašto se u dijelu političkog diskursa insistira na tezi da evropski put zemlje vodi upravo preko tog rješenja.
U okviru emisije analizirano je i zbog čega se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već duže vrijeme zalaže za ideju hrvatskog entiteta, kao i kako se razvija političko savezništvo između Dragana Čovića i Dodika. Posebna pažnja posvećena je Čovićevoj nedavnoj izjavi da njihova saradnja može „napraviti čudo“.
Razmatran je i stav hrvatskog premijera Andrej Plenković, odnosno razlozi zbog kojih se jasno ne ograđuje od zahtjeva za treći entitet, kao i pitanje da li ima realnu mogućnost da utiče na političke odluke Dragana Čovića. Ujedno su iznesene procjene da bi eventualno osnivanje trećeg entiteta moglo ozbiljno destabilizirati Bosnu i Hercegovinu, zbog čega takvu ideju odbacuju i Evropska unija i Sjedinjene Američke Države. U tom kontekstu otvoreno je i pitanje da li su Hrvati u Bosni i Hercegovini zaista neravnopravni, kako to tvrdi rukovodstvo HDZ-a BiH.
Ko zagovara treći entitet?
Na pitanje ko u političkom vrhu bosanskohercegovačkih Hrvata najviše zagovara treći entitet, Adnan Huskić je odgovorio:
„Ne mislim da postoji neka osoba koja je nosilac tog dijela političke platforme Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali to je, tako da kažem, njihov defaultni program. On je uvijek prisutan, on se posebno manifestuje kada se povedu razgovori o preustroju Bosne i Hercegovine – tada se govori o dosljednoj etnoteritorijalizaciji, odnosno o formiranju hrvatskog entiteta.“
Davor Gjenero, s druge strane, smatra da ovoj temi ne treba pridavati pretjeranu političku težinu:
„Toj priči ne treba davati pretjerano značenje. Meni se čini da je puno vjerovatnije da će u budućem razvoju Bosne i Hercegovine prije doći do ukidanja entiteta, negoli do toga da bi se kreirao treći entitet. Priča o trećem entitetu je završena jednom za svagda u proljeće 1994. godine Washingtonskim sporazumom koji je definirao ono što je ključno za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu, jedinstvenu i funkcionalnu državu. A to je poštovanje državnog suvereniteta, federalizacija i decentralizacija.
Ono što je definirano Daytonskim sporazumom nije tako čvrsto postavljeno kao u Washingtonskom sporazumu. Za razliku od Washingtonskog sporazuma, koji je utemeljen na načelima, Daytonski sporazum je tipični američki pragmatizam koji je doveo do prekida vojnih neprijateljstava, ali je stvorio strukturu države za koju se pokazalo da nije funkcionalna.“
Washingtonski i Daytonski sporazum
Govoreći o odnosu Washingtonski sporazum i Daytonski sporazum, Huskić je podsjetio da je Washingtonski sporazum trebao poslužiti kao model za kantonizaciju cijele Bosne i Hercegovine, ali da do toga nikada nije došlo.
„Stvorena je daytonska Bosna i Hercegovina koju prati diskurs da je to nedovršeni sistem. Permanentno se govori o preustroju Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu hrvatske stranke zastupaju stavove koji ne moraju nužno biti refleksija onih s početka devedesetih godina.
Ali postoji nekoliko stvari kojih se one permanentno drže. To je princip konzistentne etnoteritorijalnosti, dakle ‘dajte nama treći entitet’, dok je druga stvar konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, dakle ravnopravnost bez obzira – kako je to premijer Plenković rekao – na brojčano stanje i na demografiju. Ali ne mislim da je priča o preustroju države ozbiljna. Ne vidim da se u Bosni i Hercegovini vode ozbiljne debate o tome kako bi Bosna i Hercegovina trebalo da bude uređena.
Moram reći da sam postao neka vrsta zaštitnika postojećeg stanja. Jer pozivi za dubinskim intervencijama u uređenje Bosne i Hercegovine moraju uzeti u obzir međunarodno okruženje i sveukupnu atmosferu u svijetu. A ona nije baš povoljna. One koji traže novi Dayton uvijek upozoravam da vode računa o tome kakvi su danas dominantni globalni trendovi, koji se meni nimalo ne sviđaju.
I Washingtonski sporazum iz 1994. i Daytonski iz 1995. nastali su u međunarodnom ozračju koje je potpuno drugačije od današnjeg. Zato sam protiv toga da se uopšte otvara priča o ustavnim reformama, s obzirom na to da se radi o mnogo dubljem zahvatu nego što se čini na prvi pogled. Jer kada krenete u proces ustavnih promjena, onda se pokaže da postoje zahtjevi koji se ne tiču isključivo Bosne i Hercegovine, već i susjednih država.“