data-nosnippet>
Iako je rođen u Bihaću i ima državljanstvo Bosne i Hercegovine, njemačke vlasti su godinama njegovo porijeklo vodile kao „nerazjašnjeno“.
Riječ je o 41-godišnjem državljaninu BiH koji je još prije više od dvije decenije trebao biti deportiran iz Njemačke, ali do toga nikada nije došlo. Danas on sa svojom porodicom mjesečno prima gotovo 7.300 eura socijalne pomoći, što na godišnjem nivou prelazi 87.000 eura. Time njegova porodica, prema dostupnim podacima, spada među deset posto najimućnijih domaćinstava u Njemačkoj, i to isključivo zahvaljujući socijalnim davanjima.
Postupak deportacije protiv njega pokrenut je još 2003. godine u Kölnu, ali je tada pobjegao. Ponovo se pojavio 2007. godine, a sud mu je 2009. pravosnažno odbio žalbu na rješenje o deportaciji. Uprkos tome, ni tada nije udaljen iz zemlje i do danas živi u Njemačkoj.
Iako je rođen u Bihaću i posjeduje državljanstvo BiH, nadležni organi su njegov identitet godinama vodili kao neriješen. Grad Köln je u međuvremenu priznao da nije ni pokretao postupak za izdavanje zamjenskih putnih isprava, navodeći da se takvi koraci preduzimaju samo kada postoji realna procjena da će deportacija biti uspješna. Riječ je o dokumentima koje njemačke vlasti mogu zatražiti ili izdati osobama bez važeće putne isprave kako bi se omogućilo njihovo udaljenje iz zemlje.
U ovom slučaju, kao razlog nepostupanja navedeni su „porodični razlozi“, prvenstveno činjenica da ima osmero djece. Međutim, statistički podaci pokazuju da deportacije u Bosnu i Hercegovinu u pravilu ne nailaze na veće prepreke. U cijeloj pokrajini Sjeverna Rajna–Vestfalija zabilježen je tek jedan neuspješan pokušaj deportacije zbog nedostatka dokumentacije, piše Fenix Magazin.
Opsežan kriminalni dosje
Osim izbjegavanja deportacije, ovaj državljanin BiH godinama je prisutan i u pravosudnom sistemu. Od 2010. godine redovno se pojavljuje pred sudovima, a njegov dosje obuhvata teške krađe, krivotvorenje dokumenata i prevare. Trenutno ga očekuje novo suđenje zbog prevare povezane s poklon-bonovima u drogerijama.
Njegova porodica nije izuzetak. Samo u Kölnu postoji najmanje sedam porodica sa deset ili više članova koje primaju slične iznose socijalne pomoći namijenjene azilantima. Na godišnjem nivou, taj grad za ove svrhe izdvaja više od 65 miliona eura.
Oštre reakcije javnosti i politike
Slučaj je izazvao burne reakcije političara i sigurnosnih struktura. Zastupnik CDU-a Gregor Golland otvoreno je kritikovao postupanje gradskih vlasti:
“Očito nedostaje volja gradske uprave da deportira kriminalca i njegovu obitelj. Poštenim građanima i poreznim obveznicima neobjašnjivo je zašto se nekome isplaćuje 90.000 eura socijalne pomoći godišnje. To je pljačka socijalne države.”
Kritike dolaze i iz policijskih krugova. Šef savezne policije Dieter Romann upozorava na sistemske slabosti:
“To je realnost: iza svake brojke stoji ogroman trud, ali dok god se toliki broj deportacija otkazuje u zadnji tren, jaz između onih koji moraju otići i onih koji doista odu ostat će ogroman.”
Ovaj slučaj ponovo je otvorio raspravu o funkcionisanju deportacionog sistema u Njemačkoj, odgovornosti lokalnih vlasti i granicama socijalne države, posebno kada su u pitanju osobe s pravosnažnim rješenjima o udaljenju i bogatim kriminalnim dosjeima.