Investicije ili lični interesi?
Najava Dragana Čovića da će vršiti politički pritisak na Ured visokog predstavnika (OHR) s ciljem povlačenja odluke o zabrani raspolaganja državnom imovinom ponovo je u fokus javnosti vratila jedno od najosjetljivijih pitanja u Bosni i Hercegovini. Iako se u političkom diskursu insistira na potrebi investicija i ekonomskog razvoja, sve je više upozorenja da se iza takvih zahtjeva kriju lični i stranački interesi, navodi Federalna.ba.
U praksi, zabrane koje je nametnuo OHR često se ignorišu. Šumska područja se krče, riječna korita mijenjaju, a poljoprivredno zemljište prodaje, nerijetko po simboličnim cijenama i u korist stranih kupaca. Posebno se izdvaja Hercegovina, gdje se, uprkos važećim odlukama, intenzivno raspolaže državnom imovinom.
Neumska obala, izgradnja solarnih parkova, kao i planirani naftni terminali, samo su neki od primjera zbog kojih građani i nevladine organizacije javno upozoravaju na sistemsku zloupotrebu i zaobilaženje zakona.
Optužbe s terena
Predstavnici civilnog društva tvrde da je riječ o dugogodišnjoj i duboko ukorijenjenoj sprezi politike i kriminala.
„Tolika je sprega kriminala trenutno u Hercegovini. Kada pogledate područje od Stoca do Mostara, to su sve zone u kojima Čović ima potpunu kontrolu“, rekao je Mario Ćosić iz NGG „Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana u Mostaru“.
Prema njegovim tvrdnjama, brojne koncesije i dozvole izdavane su mimo zakonskih procedura, a sada se, kako navodi, pokušava retroaktivno legalizirati ono što je ranije urađeno nezakonito.
Poruke iz Parlamenta
Umjesto jasnog zakonskog rješenja, iz Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dolaze političke poruke. Dragan Čović je otvoreno pozvao na povlačenje odluke OHR-a.
„Predložio bih da izvršimo pritisak na osobu koja je nametnula privremena rješenja, kako bi ih povukla i omogućila da naše gospodarstvo normalno radi i razvija se“, kazao je Čović.
Sličan stav iznio je i ministar pravde BiH Davor Bunoza.
„Onaj koji je nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom treba dati autentično tumačenje“, poručio je Bunoza.
Ipak, ostaje nejasno zbog čega je dodatno tumačenje uopće potrebno, s obzirom na to da su odlukama OHR-a i presudama Ustavnog suda BiH poljoprivredno i šumsko zemljište jasno definirani kao državna imovina.
Investicije ili izgovor
Argument investicija često se koristi kao glavno opravdanje za ukidanje zabrana. Ministar Bunoza tvrdi da one direktno usporavaju razvoj lokalnih zajednica.
„Idite u Jajce i pitajte zašto ne mogu graditi bolnicu, iako su sredstva osigurana. To su ozbiljni problemi“, naveo je.
S druge strane, stručnjaci upozoravaju da promjena odluke visokog predstavnika nije jednostavna niti jednostrana.
„Takvu inicijativu morao bi prihvatiti i PIC, kao tijelo koje ima nadzor nad radom visokog predstavnika“, ističe stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero.
Pravosudni epilozi
Dok politički pritisci jačaju, pravosudne institucije već su reagirale u pojedinim slučajevima. Istrage se vode protiv lokalnih vlasti u Grudama, zabranjena je prodaja nekretnina bivšeg naftnog terminala Dretelj, dok spor u vezi s imovinom Vitezita još traje.
„Osjeti se nervoza jer su njihovi kadrovi pod pritiskom. Izdane su stotine nezakonitih koncesija i sada se pokušava sve to ‘posušiti’ retroaktivno“, upozorava Ćosić.
Bez političkog dogovora
Politički dogovor o državnoj imovini trenutno se ne nazire. U Republici Srpskoj stav je jedinstven – imovina pripada entitetima. U Federaciji BiH vlada nepovjerenje među koalicionim partnerima, dok opozicija nudi drugačije modele rješavanja problema.
„Pravobranilaštvo BiH je počelo pokretati krivične postupke, i sada se vrši pritisak da se zakon ukine i da visoki predstavnik povuče odluku“, rekao je Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda BiH.
Šefik Džaferović smatra da rješenje već postoji.
„Treba aktivirati državnu komisiju za državnu imovinu, koja može predlagati izuzeća u skladu sa zakonom, a konačnu odluku donosi Parlament“, istakao je.
Stav OHR-a
Iz Ureda visokog predstavnika i ovaj put poručuju da odgovornost leži isključivo na domaćim institucijama. Naglašavaju da politički izabrani predstavnici imaju ključ za donošenje potrebnog zakonodavstva te da se pitanje državne imovine mora rješavati kroz Parlamentarnu skupštinu BiH, a ne prebacivati na OHR.