Ana Trišić-Babić ocijenila je da se nad Republikom Srpskom godinama provodi, kako tvrdi, kontinuiran proces slabljenja njenih nadležnosti i političkog položaja. Smatra da je period stabilnosti i institucionalnog jačanja prekinut 2008. godine, nakon što nije usvojen Aprilski paket ustavnih reformi, što je, prema njenoj ocjeni, označilo početak dugotrajnog zastoja Bosne i Hercegovine u međunarodnim integracijskim procesima.
Trišić-Babić, koja je politički aktivna od 1995. godine, ističe da je Bosna i Hercegovina do tog perioda ostvarivala vidljiv napredak na međunarodnoj sceni. Prema njenim riječima, zemlja je među prvima u regiji pristupila Savjetu Evrope, a susjedne države, uključujući Srbiju i Crnu Goru, tražile su iskustva i savjete u vezi s evropskim integracijama. Naglašava da Savez nezavisnih socijaldemokrata ne snosi odgovornost za neuspjeh Aprilskog paketa, jer je, kako tvrdi, ta politička stranka tada podržala predložene ustavne promjene.
Govoreći o političkim okolnostima nakon tog perioda, Trišić-Babić podsjetila je na mandat visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga, kada se, kako navodi, intenzivno razgovaralo o mogućnosti zatvaranja Ureda visokog predstavnika. Međutim, umjesto gašenja ove institucije, prema njenoj ocjeni, uslijedio je drugačiji razvoj događaja, koji je rezultirao, kako tvrdi, postepenim smanjenjem entitetskih nadležnosti. U tom kontekstu navodi da je Republika Srpska bila primorana da vodi politiku očuvanja svojih ustavnih pozicija, smatrajući da su ranije postignuti politički dogovori izgubili podršku međunarodnih aktera.
Trišić-Babić smatra da Dejtonski mirovni sporazum predstavlja jedan od najvažnijih političkih dokumenata u savremenoj historiji regiona, jer je zaustavio rat i uspostavio institucionalni okvir za funkcionisanje države. Istovremeno, izražava stav da je Bosna i Hercegovina, prema njenoj ocjeni, u određenim periodima bila marginalizovana u međunarodnim političkim i razvojnim procesima, što je, kako tvrdi, dodatno usložnilo odnose unutar zemlje i usporilo reformske procese.
Posebno je izdvojila pitanje državne imovine, koje je označila kao ključnu tačku političkih nesuglasica. Govoreći o tom pitanju, Trišić-Babić je izjavila: “Tada je predsjednik Srpske podvukao crvenu liniju i rekao: dosta.” Smatra da daljnji politički i institucionalni napredak nije moguć bez, kako navodi, jasnog međusobnog uvažavanja ustavnih nadležnosti i političke realnosti unutar Bosne i Hercegovine.
Osvrnula se i na odnose s političkim partnerima na državnom nivou, navodeći da su početni razgovori s predstavnicima koalicije Trojka bili konstruktivni, ali da su procesi kasnije usporeni zbog neriješenih ključnih pitanja. Trišić-Babić ističe da je njeno preuzimanje odgovornosti u ovom periodu motivisano osjećajem političke obaveze i brige za Republiku Srpsku. Poručila je da je, prema njenom mišljenju, potrebno riješiti otvorena pitanja i stabilizovati političke odnose prije nego što se pristupi novim zajedničkim projektima i jačanju međunarodne saradnje.