Der Standard objavio je opsežnu analizu novinarke Adelheid Wolfl u kojoj se detaljno osporavaju navodi iz teksta američkog političkog savjetnika Max Primorac, nedavno objavljenog u listu The Washington Times. Primorčev članak, pod naslovom “Islamistička država na granici NATO-a? Sarajevo postaje sve ekstremističkije”, austrijski list karakterizira kao dio desničarskog propagandnog narativa.
Politička težina autora
Posebnu dimenziju cijelom slučaju daje činjenica da Primorac nije politički anoniman. Tokom karijere radio je u američkom Ministarstvu vanjskih poslova, a učestvovao je i u izradi dokumenta poznatog kao “Projekt 2025”, koji je povezan s konzervativnim krugovima i fondacijom The Heritage Foundation, te političkim planovima vezanim za eventualni novi mandat Donald Trump. Upravo zbog te pozadine, njegove tvrdnje imaju određenu političku težinu u međunarodnom prostoru.
Tvrdnje o Sarajevu pod lupom
Primorac u svom tekstu iznosi tvrdnje da žene u Sarajevu masovno nose nikabe, da džamije finansirane iz zaljevskih zemalja dominiraju panoramom grada te da se glavni grad Bosne i Hercegovine kreće u pravcu radikalizacije.
Der Standard te navode dovodi u pitanje, ističući da ogromna većina žena u Sarajevu ne nosi ni maramu, dok su žene koje u potpunosti pokrivaju tijelo u pravilu turistkinje iz zemalja Zaljeva. Također se naglašava da takve pojave ne predstavljaju dominantan društveni obrazac.
Primorac dalje tvrdi da Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine planira prodaju Sarajevske hagade iz 14. stoljeća. U tekstu Der Standarda navodi se da takva odluka nikada nije bila razmatrana te da je riječ o pogrešnoj interpretaciji – prihodi od prodaje jedne publikacije o Hagadi namijenjeni su humanitarnoj pomoći stanovništvu u Pojasu Gaze, a ne prodaji samog rukopisa.
Narativ iz devedesetih
Wolfl podsjeća da priča o navodnoj islamizaciji Bosne i Hercegovine nije novost u javnom diskursu. Slične tvrdnje korištene su i početkom devedesetih godina, uoči rata 1992–1995, kada su služile kao dio propagandnih kampanja usmjerenih na širenje straha i netrpeljivosti prema muslimanima.
Potpredsjednik entiteta Republika Srpska Ćamil Duraković ocijenio je Primorčev tekst politički motiviranim.
— Nošenje marame ili izgradnja džamija ne znači islamizaciju države. Ako su crkve simbol kulturnog kontinuiteta, zašto se džamije smatraju simbolom prijetnje? — upitao je Duraković.
Šta kažu podaci
Analiza se osvrće i na istraživanja javnog mnijenja. Prema podacima iz 2023. godine, podrška članstvu u NATO savezu među Bošnjacima iznosi oko 85 posto, što je više nego među Hrvatima, gdje je nešto ispod 63 posto. Visok stepen podrške među Bošnjacima zabilježen je i kada je riječ o pristupanju Evropskoj uniji te poštivanju presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ti podaci dovode u pitanje tezu da su jedino Hrvati prozapadno orijentisana politička grupacija u Bosni i Hercegovini.
Florian Bieber, voditelj Centra za studije jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Grazu, dodatno pojašnjava demografske promjene u Sarajevu. Prema njegovim riječima, odlazak velikog broja Srba iz grada nakon rata bio je rezultat političkih pritisaka i odluka tadašnjih srpskih radikalnih struktura, a ne posljedica procesa islamizacije.
Bieber ističe i da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini insistira na institucionalnoj autonomiji te ograničava vanjske utjecaje, da ne postoji značajna šiitska zajednica u zemlji te da Iran nema relevantan politički utjecaj u bosanskohercegovačkom društvu.
Turizam kao argument
Der Standard se osvrće i na tezu da prisustvo arapskih turista predstavlja dokaz islamizacije, argument koji je ranije iznesen i u njemačkom listu Die Zeit. Bieber navodi konkretne brojke: od oko 1,3 miliona turista koji su posjetili Bosnu i Hercegovinu tokom 2024. godine, manje od deset posto dolazi iz zaljevskih država. Istovremeno, broj muslimanskih turista u Austriji veći je nego u Bosni i Hercegovini.
Zaključno, Wolfl upozorava da se u pojedinim zapadnim medijima primjenjuju dvostruki standardi. Dok se desničarski katolicizam ili pravoslavni nacionalizam, koji također instrumentaliziraju religiju, često ne problematiziraju na isti način, islamski simboli se nerijetko predstavljaju kao sigurnosna prijetnja. Takav pristup, navodi se, dovodi do pojednostavljene i iskrivljene slike Sarajeva i Bosne i Hercegovine u međunarodnom prostoru.