data-nosnippet>
Iran je u najnovijim zahtjevima za okončanje rata iznio stav koji do sada nije bio dio pregovaračke platforme — traži priznanje suvereniteta nad Hormuški tjesnac, jednim od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza.
Riječ je o uskom morskom koridoru kroz koji prolazi oko petine globalne trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom, a koji se tokom aktuelnog sukoba pokazao kao ključna tačka geopolitičkog pritiska. Teheran sada nastoji tu poziciju pretvoriti u trajni izvor prihoda, ali i u instrument utjecaja na globalnu ekonomiju.
Novi zahtjev koji mijenja tok pregovora
U ranijim pregovorima sa Sjedinjene Američke Države Iran je insistirao na ublažavanju sankcija i priznanju prava na mirnodopski nuklearni program. Međutim, pitanje kontrole nad Hormuškim tjesnacem tada nije bilo dio zvaničnih zahtjeva.
Sada se situacija mijenja. Iranski zvaničnici razmatraju model prema kojem bi države koje koriste ovaj plovni put morale plaćati naknadu, dok se u političkom vrhu sve češće govori o uspostavljanju “novog režima za Hormuški tjesnac” nakon završetka sukoba.
Takav pristup omogućio bi Iranu da kontroliše protok robe i energenata, ali i da pristup jednom od najvažnijih svjetskih koridora poveže sa sopstvenim geopolitičkim interesima.
“Iran je iznenađen vlastitim uspjehom”
Napadi i sigurnosne prijetnje gotovo su zaustavili redovan promet kroz tjesnac, što je izazvalo ozbiljne poremećaje na globalnom energetskom tržištu.
“Iran je donekle iznenađen koliko je njegova strategija u Hormuzu bila uspješna — koliko je jeftino i relativno lako držati globalno gospodarstvo u šahu”, rekla je Dina Esfandiary iz Bloomberg Economicsa, dodajući da je riječ o novoj poluzi moći koju će Teheran vjerovatno nastaviti koristiti.
Reakcija iz Washingtona
Američki državni sekretar Marco Rubio upozorio je da bi pokušaj naplate prolaza kroz tjesnac mogao imati ozbiljne posljedice.
“To nije samo nezakonito, nego i neprihvatljivo i opasno za svijet — i važno je da svijet ima plan kako se tome suprotstaviti”, poručio je Rubio nakon sastanka grupe G7, naglašavajući potrebu za očuvanjem slobode plovidbe.
Pravna dilema: može li se prolaz naplaćivati?
Prema mišljenju stručnjaka za međunarodno pravo, uvođenje takvih naknada bilo bi sporno.
“Uvođenje tranzitnih naknada krši pravila tranzitnog prolaza”, izjavio je profesor James Kraska, ističući da međunarodno pravo ne daje osnovu za naplatu prolaska kroz međunarodne tjesnace poput Hormuza.
Iako ni Iran ni Sjedinjene Američke Države nisu potpisnici Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, njena ključna načela široko su prihvaćena kao dio međunarodnog običajnog prava.
Potencijal zarade: stotine miliona mjesečno
Kroz Hormuški tjesnac u normalnim okolnostima dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte i derivata. Procjene pokazuju da bi, uz naknadu od oko dva miliona dolara po tankeru, Iran mogao ostvarivati prihode od približno 600 miliona dolara mjesečno — a uz uključivanje plina i više.
Takvi iznosi približavaju se prihodima koje Suecki kanal ostvaruje na mjesečnom nivou, čime bi Hormuz mogao postati jedan od najunosnijih energetskih prolaza na svijetu.
Prvi znakovi primjene u praksi
Pojedini podaci o kretanju brodova ukazuju da Iran već testira model kontrole prolaza. Zabilježeno je da neki tankeri plove bliže iranskoj obali, dok postoje i navodi da su pojedini operateri već platili za sigurniji prolaz.
Istovremeno, iranske vlasti tvrde da je tjesnac i dalje otvoren — ali pod određenim uslovima i uz koordinaciju s njihovim institucijama.
Jasna poruka iz vrha vlasti
Mojtaba Khamenei u svom prvom obraćanju kao novi vrhovni vođa naglasio je da se prednost kontrole Hormuškog tjesnaca “mora nastaviti koristiti”, što dodatno potvrđuje da Iran ovu strategiju vidi kao dugoročnu.
Historijski gledano, pokušaji naplate prolaza kroz međunarodne tjesnace rijetko su opstajali. Primjer iz 19. stoljeća, kada je Danska ukinula takse pod međunarodnim pritiskom, pokazuje koliko je takav model teško održiv.