„Iran neće kapitulirati“: Bivši savjetnik Pentagona dovodi u pitanje američke planove

Pritisci, vojne operacije, pa čak i simbolične demonstracije sile – ništa od toga, prema procjenama pojedinih analitičara, neće dovesti do željenog ishoda za Washington.

Sjedinjene Američke Države i dalje traže brzo rješenje, svojevrsnu prečicu koja bi u kratkom roku promijenila tok događaja. Međutim, takav pristup već sada pokazuje ozbiljne slabosti i otvara pitanja dugoročne održivosti američke strategije.

U središtu tih procjena nalazi se Iran, država koja, kako tvrdi bivši savjetnik Pentagona i penzionisani pukovnik Douglas MacGregor, nema namjeru da popusti pod pritiscima, bez obzira na njihovu prirodu.

MacGregor je, govoreći na YouTube kanalu Daniela Davisa, iznio jasan stav:

“Iran neće kapitulirati.”

Prema njegovim riječima, to nije pitanje trenutne taktike niti pojedinačnih poteza, već rezultat dublje postavljene strategije koja se ne može promijeniti kratkoročnim pritiscima.

Pritisci, vojne operacije, pa čak i simbolične demonstracije sile – ništa od toga, po njegovoj procjeni, neće dovesti do željenog ishoda za Washington.

Ipak, američka politika, kako navodi, i dalje traga za rješenjem koje bi donijelo brzu i odlučujuću pobjedu. Problem je, smatra on, što je sama ideja takvog “trika” unaprijed osuđena na neuspjeh.

U tom kontekstu, Iran se ne posmatra samo kao protivnik, već kao važan element šire geopolitičke slike. Pokušaji da se ta zemlja slomi zbog odbijanja američkih zahtjeva, prema ovoj analizi, ne samo da su pogrešni nego i neracionalni.

Situacija dodatno dobija na složenosti zbog promjena u globalnim odnosima. Teheran, prema ovim procjenama, više nije u slabijoj poziciji kako se to ranije često predstavljalo u Washingtonu.

Naprotiv, Iran danas ima značajnu podršku ključnih međunarodnih aktera, uključujući Rusija i Kina, ali i niz drugih država koje imaju interes za očuvanje ravnoteže u regionu.

Posebno važnu ulogu u toj računici ima Hormuški moreuz, strateški ključna tačka kroz koju prolazi značajan dio svjetske trgovine energentima. Upravo zbog toga Iran dobija dodatnu težinu kao faktor stabilnosti ili nestabilnosti u širem regionalnom i globalnom kontekstu.

Uprkos tome, u dijelu američkih političkih i sigurnosnih krugova i dalje postoji uvjerenje da je moguće pronaći model za brzi preokret situacije. Međutim, takav pristup često zanemaruje složene odnose, dugoročna savezništva i interese koji nisu uvijek vidljivi na prvi pogled.

Iran se u toj slici više ne može posmatrati kao izolovan problem, već kao dio šire mreže geopolitičkih odnosa. Upravo ta činjenica značajno mijenja ukupnu računicu i otežava jednostrana rješenja.

Na kraju, ostaje otvoreno pitanje da li će Washington nastaviti tražiti brzo rješenje ili će biti primoran da redefiniše svoj pristup. Kako stvari trenutno stoje, Iran ne pokazuje spremnost na povlačenje, dok se globalni odnosi sve više udaljavaju od jednostavnih i brzih ishoda.