Sebija Izetbegović, bivša direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), gostovala je u programu televizije Hayat, gdje je govorila o pravosudnom procesu u kojem je pokušala vratiti ranije oduzete akademske titule. Istakla je da se Kantonalni sud u Sarajevu, u trenutku kada je trebao donijeti presudu, proglasio nenadležnim.
Odgovarajući na pitanje voditeljice zbog čega se upravo u njenom slučaju pojavljuju brojni pravosudni presedani, ali i različite afere, Izetbegović je prvi put iznijela detalje za koje tvrdi da su prethodili cijeloj situaciji.
“U mom slučaju je sprega ličnog i političkog progona. Ličnog u smislu da se nisam dala uklopiti u šeme kao što je ova afera ‘Konverta’. Nisam se uklapala u šeme da stavljam sebi neke titule koje mi nisu potrebne i koje ja nisam željela kao što je biti član ničije privatne akademije. Nisam željela tim nekim samoprozvanim privatnim akademicima da obezbjeđujem diplomatske pasoše, niti bilo kakve benefite u društvu zloupotrebljavajući političku funkciju mog supruga. Nisam htjela ni da im radim druge usluge koje sam mogla da radim kao ljekar i na taj način sam im se lično zamjerila. Nisam zapošljavala njihove članove porodica. Imala sam čak zahtjev da jednom kolegi pišem magistarski rad jer je to dugo trajalo. Ja sam sve to odbila. A politički zato što sam vrlo aktivna u SDA i jer imam to prezime koje imam i zbog kojeg sam automatski meta”, kazala je Izetbegović.
Prema informacijama koje su se pojavile u javnosti, cijelom slučaju navodno je prethodila i ponuda za članstvo u Internacionalnoj akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (IANUBiH), instituciji koju je osnovao Asim Kurjak zajedno s grupom akademskih radnika.
Ova akademija registrovana je početkom 2021. godine, a ubrzo nakon toga dospjela je u fokus javnosti, posebno nakon televizijskog gostovanja u kojem je Kurjak govorio o njenom radu, ali i iznosio tvrdnje o akademskom putu Sebije Izetbegović. Naknadno su se pojavili snimci koji su doveli u pitanje dio tih izjava.
Uprkos kontroverzama koje su pratile njen početak, akademija je nastavila djelovati i u narednom periodu, a u njen sastav su se uključivali i novi članovi iz javnog i političkog života regiona.
Cijeli slučaj i dalje izaziva pažnju javnosti, posebno u kontekstu šire rasprave o akademskim standardima, političkom utjecaju i ulozi institucija u Bosni i Hercegovini.