data-nosnippet>
Početkom juna Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dostavljena je anonimna krivična prijava protiv glavnog tužioca Milanka Kajganića, tužiteljice Vedrane Jovičić i direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Almira Džuve. U prijavi se iznose sumnje na zloupotrebu službenog položaja te navodno omogućavanje povlaštenog tretmana predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku prilikom njegovog dolaska u kompleks pravosudnih institucija BiH.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje načina na koji se procesuiraju prijave protiv najviših nosilaca pravosudnih funkcija, ali i koliko javnost može imati povjerenja u nepristrasnost takvih postupaka.
Bivša sutkinja Suda BiH Azra Miletić smatra da građani i podnosioci prijava u ovakvim situacijama praktično nemaju alternativu, jer je upravo Tužilaštvo BiH jedina institucija nadležna za vođenje takvih postupaka.
Prema njenim riječima, problem nije samo u stvarnoj nepristrasnosti procesa, već i u tome kako cijeli postupak doživljava javnost.
„Važno je ne samo da postupak bude objektivan nego i da postoji povjerenje javnosti u njegovu nepristrasnost“, smatra Miletić, dodajući da bi zakonska rješenja trebala omogućiti prenos predmeta na drugo tužilaštvo kada za to postoje opravdani razlozi.
Ona ukazuje da u okviru Tužilaštva BiH ne postoji viša tužilačka instanca kojoj bi se predmet mogao ustupiti, zbog čega smatra da bi postojeći zakonski okvir trebalo unaprijediti. Kao primjer navodi sistem kantonalnih tužilaštava, gdje je moguće prebacivanje predmeta drugom tužilaštvu kada postoje okolnosti koje mogu dovesti u pitanje nepristrasnost postupka.
S druge strane, bivši sudija Suda BiH i advokat Vlado Adamović smatra da postojeći propisi već nude mehanizme za postupanje u ovakvim situacijama kroz institut obaveznog izuzeća.
Navodi o postupanju u predmetima protiv Dodika
Kajganić i Jovičić ranije su se našli na meti prijave u kojoj se tvrdilo da su štitili Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića u predmetu koji se odnosio na sumnje za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Taj predmet formiran je nakon prijave koju je podnio zamjenik glavnog tužioca Džermin Pašić, a početkom novembra 2025. godine donesena je naredba o obustavi istrage protiv Dodika, Viškovića i Stevandića.
U prijavi se navodi da su Kajganić i postupajuća tužiteljica od januara do novembra 2025. godine navodno zloupotrijebili službeni položaj kako bi zaštitili osumnjičene osobe. Također se tvrdi da je predmet, koji je prvobitno vodio tim tužilaca, kasnije ostao u nadležnosti samo jedne tužiteljice.
Nova prijava, u kojoj se spominje i direktor OSA-e Almir Džuvo, odnosi se na događaje od 4. jula 2025. godine. Prema navodima objavljenim u medijima, Dodik je tada u krug pravosudnih institucija BiH dovezen vozilima OSA-e i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, bez provođenja uobičajenih sigurnosnih procedura.
U prijavi se dalje navodi da je direktor OSA-e, nakon saslušanja pred parlamentarnom komisijom, navodno pokušao doći do snimaka videonadzora na kojima je zabilježen Dodikov dolazak u kompleks pravosudnih institucija. Također se tvrdi da je Sud BiH odbio predati snimke bez zvaničnog pisanog zahtjeva.
Govoreći o načinu postupanja u predmetima kada je prijavljeni glavni državni tužilac, Adamović ističe da su takve situacije precizno uređene internim pravilima.
„Predmet se dodjeljuje nadležnom tužiocu koji je dužan postupati nezavisno i u skladu sa zakonom“, kaže Adamović.
Ipak, dodaje kako se, osim formalnog poštivanja zakonskih procedura, mora voditi računa i o percepciji javnosti, zbog čega bi u određenim slučajevima prenos predmeta na drugo tužilaštvo mogao predstavljati praktično i svrsishodno rješenje.
Raniji slučajevi protiv pravosudnih funkcionera
Miletić podsjeća i na vlastito iskustvo, navodeći da je nakon višegodišnjeg sudskog procesa pravosnažno oslobođena optužbi za primanje dara i nezakonito postupanje tokom obavljanja sudijske funkcije.
Nakon što je prvostepena presuda ukinuta, njen predmet je iz nadležnosti Suda BiH prebačen na Općinski sud u Sarajevu.
Ona ističe da je i sama podnosila prijave protiv više državnih tužilaca i sudija, ali da te prijave nisu rješavane u rokovima predviđenim pravilima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća za predmete koji se odnose na najviše nosioce pravosudnih funkcija.
Prema njenom mišljenju, jedan od ključnih razloga za takvu praksu jeste činjenica da iznad glavnog državnog tužioca ne postoji viša tužilačka instanca koja bi mogla preuzeti postupanje u osjetljivim predmetima.
Sličan model izmještanja predmeta korišten je i u slučajevima bivšeg državnog tužioca Bože Mihajlovića te nekadašnjeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gorana Salihovića, čiji su postupci vođeni pred sudovima izvan njihove prvobitne nadležnosti.