data-nosnippet>
Nova rezolucija iz Zagreba: Pitanja o suverenitetu BiH i ulozi međunarodne zajednice
Najava inicijative u Hrvatskom saboru kojom bi se tražilo formiranje posebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda ponovo je otvorila raspravu o odnosima Zagreba prema unutrašnjim političkim procesima u Bosni i Hercegovini.
Iako zagovornici prijedloga tvrde da je riječ o zaštiti političkih prava Hrvata u BiH, kritičari smatraju da se radi o još jednom pokušaju da se iz susjedne države utiče na ustavno i izborno uređenje Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga ova inicijativa izazvala je brojne reakcije i pitanja o granicama političkog djelovanja jedne države prema drugoj.
Posebno se problematičnim smatra činjenica da ovakvi prijedlozi dolaze iz zakonodavne institucije susjedne zemlje. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata i suverena država, čiji bi ustavni poredak i izborni sistem, prema mišljenju brojnih analitičara, trebali biti isključivo pitanje domaćih institucija i demokratskih procesa.
U tom kontekstu ponovo se otvara pitanje uloge međunarodnih organizacija koje su zadužene za nadzor i provođenje civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ukoliko je zaštita dejtonskog poretka zaista prioritet, postavlja se pitanje zašto izostaju jasne reakcije institucija poput OHR-a, OSCE-a i Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Gdje su danas stavovi međunarodne zajednice kada se otvaraju pitanja koja direktno zadiru u političku arhitekturu Bosne i Hercegovine? Zašto nema jasnijeg odgovora na inicijative koje mnogi vide kao pokušaj uticaja na unutrašnje procese jedne suverene države? Istovremeno se postavlja pitanje da li bi reakcije međunarodnih aktera bile jednake kada bi neka druga država pokušavala oblikovati izborni sistem svojih susjeda.
Izostanak odlučnijih reakcija kod dijela javnosti stvara osjećaj postojanja dvostrukih standarda i dodatno slabi povjerenje u nepristrasnost međunarodnih institucija koje djeluju u Bosni i Hercegovini.
Dodatnu političku dimenziju cijelom slučaju daje činjenica da inicijativa dolazi iz redova Domovinskog pokreta, stranke koja se često poziva na zaštitu teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske i protivljenje svim oblicima separatizma. Zbog toga se u javnosti postavlja pitanje kako uskladiti takve političke stavove sa zagovaranjem modela koji bi u Bosni i Hercegovini mogao dodatno učvrstiti etničke podjele i teritorijalizaciju političkog predstavljanja.
Istovremeno, pojedini analitičari smatraju da bi mnogo konstruktivnija tema bila rješavanje otvorenih pitanja koja se odnose na izbjegle i prognane osobe iz Hrvatske, kao i ostvarivanje njihovih prava, povrat imovine i održiv povratak. Prema tom stavu, zaštita ljudskih prava trebala bi biti univerzalna i jednako dostupna svim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.
Posebno značajan aspekt ove rasprave odnosi se na evropske standarde i presude Evropskog suda za ljudska prava. Kroz predmete Sejdić–Finci, Zornić, Pilav, Pudarić i Šlaku, Sud je ukazao na potrebu uklanjanja diskriminatornih elemenata iz postojećeg izbornog sistema i osiguravanja jednakih političkih prava svim građanima Bosne i Hercegovine.
U tom svjetlu, kritičari smatraju da prijedlog o posebnoj izbornoj jedinici predstavlja korak u suprotnom smjeru od reformi koje zagovaraju evropske institucije. Umjesto jačanja građanskog principa i jednakosti pred zakonom, takva rješenja, prema njihovom mišljenju, dodatno učvršćuju etnički model političkog predstavljanja.
Zbog toga se ova inicijativa ne posmatra samo kao pitanje izbornog zakonodavstva, već i kao pitanje budućeg političkog razvoja Bosne i Hercegovine. Dok jedni smatraju da je riječ o legitimnom zahtjevu za zaštitu konstitutivnosti, drugi upozoravaju da bi takvi prijedlozi mogli usporiti reforme neophodne za približavanje evropskim demokratskim standardima.
Bosni i Hercegovini, smatraju brojni zagovornici reformi, potreban je sistem koji će svakom građaninu omogućiti jednako pravo da bira i bude biran, bez obzira na etničku pripadnost, mjesto prebivališta ili bilo koju drugu ličnu okolnost.
Dok god politički akteri izvan Bosne i Hercegovine nastoje uticati na njeno unutrašnje uređenje, a međunarodne institucije na takve pojave ne odgovaraju jasno i dosljedno, teško je govoriti o punom poštovanju državnog suvereniteta. Budućnost Bosne i Hercegovine, zaključuje autor, trebala bi biti rezultat odluka njenih građana i institucija, a ne političkih inicijativa koje dolaze izvan njenih granica.
Piše: Edin Osmančević