data-nosnippet>
Potpuni debakl Željke Cvijanović: Sporne tvrdnje i pokušaj poistovjećivanja SNSD-a s Republikom Srpskom
Objava članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović, u kojoj je oštro kritikovala ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, otvorila je novu političku polemiku. Iako su političke kritike sastavni dio demokratskog života, dio njenih tvrdnji izazvao je raspravu zbog načina na koji se interesi SNSD-a predstavljaju kao interesi cijele Republike Srpske.
Politički nastupi Elmedina Konakovića mogu biti predmet javne i političke kritike, ali to ne znači da se sve tvrdnje iznesene na njegov račun mogu prihvatiti kao činjenice bez dodatne provjere.
Oštre optužbe na račun Konakovića
Cvijanović je u svojoj objavi ustvrdila da bošnjački političari vode kampanju u korist opozicije u Republici Srpskoj, a posebno je izdvojila Konakovića, optužujući ga da napadima na Milorada Dodika i SNSD pokušava prikriti vlastite političke neuspjehe.
„Bošnjački političari ponovo vode kampanju za opoziciju u Republici Srpskoj, dok istovremeno napadaju Milorada Dodika i SNSD. Već viđeno i ništa novo. Tolika opsjednutost Republikom Srpskom i njenim političkim predstavnicima samo pokazuje koliko su nemoćni da odgovore na sve veće izazove u Federaciji BiH. Jedan od najglasnijih u toj kampanji, po običaju, jeste Elmedin Konaković. Najavljivao je da će bagerom počistiti SNSD, a na kraju su bagerom počišćeni njegovi politički mentori, među kojima je i Kristijan Šmit. Zato je i razumljiv njegov bijes prema Miloradu Dodiku, od kojeg trpi poraz za porazom. Nije onda čudo što je Konaković, očigledno očajan zbog vlastitih političkih neuspjeha, na opoziciju u Republici Srpskoj bacio sve karte i otvoreno se uključio u njenu političku promociju“, poručila je Cvijanović.
U ovoj izjavi nalazi se više političkih ocjena koje nije moguće provjeriti kao činjenice. Tvrdnje da je Konaković „očigledno očajan“ ili da je „bacio sve karte“ na opoziciju predstavljaju političke procjene, a ne objektivno utvrđene činjenice.
Ko bira vlast u Republici Srpskoj?
U nastavku objave Cvijanović je istakla da političku volju u Republici Srpskoj određuju isključivo njeni građani, a ne političari iz Sarajeva.
„Ipak, morao bi da zna da političku volju u Republici Srpskoj ne određuje Sarajevo, niti je mogu krojiti bošnjački političari, već isključivo njeni građani. Izborni rezultat u Republici Srpskoj neće kreirati oni koji joj misle i žele sve najgore, već građani Republike Srpske – oni koji u njoj žive, vole je i žele joj dobro. Vlast predvođena SNSD-om polaže račune isključivo građanima Republike Srpske, baš kao što bi i Konaković trebalo da položi račune građanima Federacije BiH za rezultate svoje politike. Zato mu je uzaludno tražiti alibi u Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj za sopstvene neuspjehe, promašaje i političke poraze. Što prije to shvati, prije će morati da se suoči sa onim od čega uporno bježi – vlastitim rezultatima“, navela je Cvijanović.
Nesporno je da vlast u Republici Srpskoj biraju građani koji imaju biračko pravo u tom entitetu. Međutim, iz toga ne proizlazi da institucije Bosne i Hercegovine nemaju ustavne nadležnosti u pitanjima koja su definisana državnim Ustavom i zakonima.
Republika Srpska djeluje u okviru ustavnog poretka BiH
Republika Srpska raspolaže širokim ustavnim nadležnostima, ali je sastavni dio Bosne i Hercegovine i djeluje u okviru njenog ustavnog i pravnog sistema.
Entitetske institucije imaju vlastite nadležnosti, ali su istovremeno obavezne poštovati Ustav BiH, državne zakone i odluke nadležnih institucija u oblastima koje su u njihovoj nadležnosti.
Zbog toga politička autonomija entiteta ne znači potpunu nezavisnost od ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine.
SNSD nije isto što i Republika Srpska
Jedan od ključnih spornih elemenata u poruci Željke Cvijanović jeste poistovjećivanje SNSD-a s Republikom Srpskom.
SNSD je politička stranka koja učestvuje na izborima i može osvojiti ili izgubiti vlast. Republika Srpska, s druge strane, predstavlja entitet definisan Ustavom Bosne i Hercegovine i nije vezana za rezultate jedne političke partije.
Građanin može podržavati Republiku Srpsku, a istovremeno glasati za SDS, PDP ili neku drugu političku opciju. Političko protivljenje SNSD-u ili Miloradu Dodiku ne znači automatski protivljenje Republici Srpskoj.
Upravo zato je problematično stvarati utisak da samo jedna politička stranka predstavlja interese cijelog entiteta ili da njeni politički protivnici automatski djeluju protiv Republike Srpske.
Šta pokazuju izborni rezultati?
Prema službenim rezultatima prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, kandidat SNSD-a Siniša Karan osvojio je 50,54 posto glasova, dok je kandidat SDS-a Branko Blanuša dobio 48,09 posto.
Takav rezultat pokazuje da gotovo polovina birača nije podržala kandidata vladajuće stranke.
Iz toga se ne može zaključiti da birači opozicije Republici Srpskoj žele nešto loše. Oni su iskoristili svoje demokratsko pravo i glas dali drugoj političkoj opciji.
Sporna riječ „isključivo“
Posebnu pažnju privlači tvrdnja da vlast predvođena SNSD-om odgovara „isključivo građanima Republike Srpske“.
Politički gledano, entitetska vlast za svoj mandat odgovara biračima koji su je izabrali. Međutim, upotreba riječi „isključivo“ može ostaviti utisak da entitetske institucije nemaju obaveze prema ustavnom i pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Takvo tumačenje nije u skladu s ustavnim poretkom, prema kojem su entitetske institucije obavezne poštovati Ustav BiH i državne propise u oblastima koje su u nadležnosti države.
Poređenje s Konakovićem
Cvijanović je u istoj objavi navela da bi Elmedin Konaković trebao odgovarati građanima Federacije BiH za rezultate svoje politike.
Međutim, Konaković funkciju ministra vanjskih poslova obavlja na državnom nivou, u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Zbog toga njegova institucionalna odgovornost ne može biti svedena isključivo na jedan entitet.
Naravno, kao predsjednik političke stranke i izabrani zvaničnik podložan je političkoj ocjeni birača i javnosti, ali njegova funkcija ima državni karakter.
Politička podrška nije isto što i odlučivanje
Tačno je da je Konaković više puta javno kritikovao Milorada Dodika i SNSD, kao i da je iznosio stavove o političkim odnosima u Republici Srpskoj.
Međutim, politička podrška određenim akterima nije isto što i mogućnost određivanja izbornog rezultata.
O tome na kraju odlučuju birači, a izborni rezultati pokazuju da političke poruke iz Sarajeva same po sebi ne određuju ishod izbora u Republici Srpskoj.
Političke ocjene nisu činjenice
Tvrdnje o Konakovićevom navodnom „očaju“, „bijesu“ ili političkim motivima predstavljaju dio političke retorike.
Takve tvrdnje nije moguće objektivno dokazati, za razliku od činjenica koje se mogu provjeriti kroz izborne rezultate, zakonske nadležnosti ili konkretne političke odluke.
Suština polemike
Najvažnije pitanje koje proizlazi iz ove političke razmjene nije lični sukob između Željke Cvijanović i Elmedina Konakovića, već način na koji se pokušava predstaviti da politički interes jedne stranke predstavlja interes cijelog entiteta.
U demokratskom sistemu građani imaju pravo podržavati različite političke opcije, a da pritom jednako pripadaju istoj političkoj zajednici.
SNSD može tvrditi da najbolje zastupa interese Republike Srpske, dok opozicione stranke imaju pravo zastupati drugačije političke stavove. Konačnu ocjenu daju birači na izborima, ali nijedna politička stranka time ne stiče monopol nad patriotizmom ili pravom da govori u ime svih građana entiteta.
Zbog toga objava Željke Cvijanović sadrži spoj provjerljivih činjenica, političkih stavova i vrijednosnih sudova koje nije moguće predstavljati kao nesporne činjenice. Upravo u poistovjećivanju interesa SNSD-a s interesima Republike Srpske nalazi se najsporniji dio njene poruke. Kritika jedne političke stranke ili njenog lidera nije isto što i osporavanje entiteta, baš kao što podrška drugoj političkoj opciji ne znači da građanin manje voli zajednicu u kojoj živi.