POD PRIJETNJOM ZATVORA: Zašto Federacija BiH mora isplatiti odštete bivšim oficirima JNA iz Srbije i Sjeverne Makedonije?
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine suočena je s obavezom isplate novčanih odšteta za takozvane vojne stanove bivše JNA, i to osobama koje su početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu napustile zemlju te otišle u Srbiju, Crnu Goru ili Sjevernu Makedoniju.
Niz rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, objavljenih u Službenim novinama Federacije BiH, kojima se zbog neizvršavanja presuda Vlada FBiH prijavljuje Tužilaštvu BiH, ponovo je u fokus javnosti stavio jedno od najosjetljivijih pravnih pitanja iz poslijeratnog perioda.
Riječ je o predmetima koji godinama izazivaju brojne polemike jer se u njima prepliću međunarodno pravo, domaće zakonodavstvo i ratno naslijeđe Bosne i Hercegovine.
Prijeti i krivična odgovornost
Prema odlukama Ustavnog suda BiH, Vlada Federacije BiH mora isplatiti naknade bivšim nosiocima stanarskih prava na vojnim stanovima, ukoliko su donesene pravosnažne presude u njihovu korist.
Posebnu težinu ovom pitanju daje činjenica da među podnosiocima zahtjeva ima i osoba koje su početkom rata napustile BiH te nastavile vojnu službu u drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.
U slučaju da presude ne budu izvršene, odgovornim zvaničnicima Federacije BiH prijeti i krivična odgovornost, uključujući mogućnost zatvorske kazne do pet godina zbog neprovođenja odluka Ustavnog suda.
Zbog toga se Federacija nalazi u situaciji u kojoj, bez obzira na brojne moralne i političke dileme, mora postupati u skladu s obavezujućim sudskim odlukama.
Dugogodišnji pravni spor
Korijeni ovog slučaja sežu u 1998. godinu, kada je Federacija BiH usvojila zakone prema kojima su pripadnici JNA koji su nastavili službu u vojskama drugih država trajno izgubili stanarska prava na vojnim stanovima u BiH.
Međutim, Evropski sud za ljudska prava u predmetu „Đokić protiv Bosne i Hercegovine“ 2010. godine zauzeo je drugačiji pravni stav. Sud je ocijenio da stanovi koji su prije rata otkupljeni predstavljaju privatnu imovinu zaštićenu Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Istovremeno je zaključeno da Federacija BiH nije obavezna vraćati stanove u posjed, s obzirom na to da u njima danas žive druge osobe, ali jeste dužna isplatiti odgovarajuću tržišnu naknadu vlasnicima.
Na temelju te presude, Ustavni sud BiH donio je odluku U-15/11 kojom je domaće institucije obavezao da primijene standarde Evropskog suda i izvrše isplate u slučajevima u kojima za to postoje pravni uslovi.
Odbijeni argumenti Vlade FBiH
Vlada Federacije BiH ranije je formirala Stručno radno tijelo koje je u više predmeta odbijalo zahtjeve apelanata uz obrazloženje da su oni stambeno pitanje riješili u Srbiji ili Sjevernoj Makedoniji.
Međutim, Ustavni sud BiH u svojim obrazloženjima navodi da činjenica da su podnosioci zahtjeva kasnije dobili stan ili drugo stambeno rješenje u drugoj državi nije pravno relevantna za izvršenje presuda.
Prema stavu Suda, kupoprodajni ugovori zaključeni prije rata i dalje proizvode pravne posljedice, zbog čega Federacija BiH ostaje obavezna na isplatu odgovarajuće novčane naknade.
Među posljednjim predmetima nalaze se anonimni apelant M. M. i Milorad Lalić, za koje je utvrđeno da se nalaze u evidencijama Ministarstva odbrane Republike Srbije radi rješavanja stambenog pitanja.
Isplatu traže i nasljednici Milorada Stojkovića, kao i Jugoslav Pejčić i Sofija Janjić-Pejčić, čiji su zahtjevi ranije odbijeni uz obrazloženje da su trajno riješili stambeno pitanje na području Novog Beograda.
Slična odluka donesena je i u slučaju Anđelke Dimovske, čiji je suprug još 1996. godine zaključio ugovor o kupovini stana s Ministarstvom odbrane Republike Makedonije.
Uprkos tome, Ustavni sud smatra da takve okolnosti ne oslobađaju Federaciju BiH obaveze izvršenja pravosnažnih presuda.
Predmeti upućeni Tužilaštvu BiH
Kako Vlada Federacije BiH nije postupila po pojedinim odlukama Ustavnog suda, ti slučajevi proslijeđeni su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine zbog sumnje na neizvršavanje konačnih i obavezujućih sudskih odluka.
Presude Ustavnog suda BiH prema važećem pravnom poretku moraju biti izvršene i na njih nije dopuštena žalba.
Procjene iznosa odšteta
Iako u odlukama Ustavnog suda nisu navedeni konkretni iznosi koje Federacija BiH mora isplatiti, dosadašnja praksa pokazuje da se visina naknade određuje prema površini stana i tržišnoj vrijednosti nekretnine.
U ranijim predmetima primjenjivan je model obračuna od približno 1.000 eura po kvadratnom metru, uz dodatne naknade za nematerijalnu štetu i troškove postupka.
To znači da bi pojedinačne odštete, zavisno od veličine stana, mogle iznositi između 100.000 i 150.000 konvertibilnih maraka.
Ovaj slučaj i dalje ostaje jedno od najkontroverznijih pravnih pitanja u Bosni i Hercegovini jer se u njemu sudaraju međunarodni pravni standardi, domaće zakonodavstvo i naslijeđe rata, zbog čega izaziva brojne reakcije u javnosti.