Nenad Čanak o najavi sahrane Ratka Mladića: “Država se prepoznaje po tome kome odaje najveće počasti”
Najava da bi pravosnažno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić mogao biti sahranjen uz najviše državne počasti izazvala je brojne reakcije u javnosti. Među onima koji su se oglasili je i bivši zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije Nenad Čanak, koji je u autorskom tekstu iznio oštru kritiku takve mogućnosti i otvorio pitanje odnosa države prema vlastitoj prošlosti.
Na početku svog osvrta Čanak navodi:
„Država se možda najtačnije vidi ne po onome što piše u njenom ustavu, niti po onome što njeni predsjednici govore pred stranim ambasadorima, nego po tome pred čijim kovčegom spušta zastavu, kome postrojava počasnu gardu i za koga naređuje da puške opale u nebo, jer najviše državne počasti nisu puki protokol namijenjen mrtvom tijelu, već vrijednosna presuda koju živi izriču samima sebi.“
Najava koja je izazvala polemike
Čanak je reagovao nakon najave ministra pravde Srbije Nenada Vujića da bi Ratko Mladić mogao biti sahranjen uz najviše državne počasti.
Prema njegovom mišljenju, takva odluka ne govori samo o čovjeku koji je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, već i o odnosu države prema događajima iz prošlosti.
Kako navodi, pokušaj da se osuđenom ratnom zločincu oda najviša državna počast predstavlja poruku koja daleko nadilazi sam čin sahrane.
„To nije samo sahrana jednog osuđenika, nego obred kojim režim pokušava da presudu pretvori u nepravdu, zločinca u simbol, a simbol u još jednu potvrdu da je Srbija uvijek nevina čak i onda kada državnim počastima slavi upravo ono od čega se navodno ograđuje.“
Podsjećanje na Mladićev vojni put
Čanak u tekstu podsjeća da Ratko Mladić nije vojnu karijeru započeo u nacionalističkim strukturama, već u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, gdje je prošao vojno školovanje i napredovao kroz sistem bivše države.
Navodi da su njegova unapređenja tokom karijere dolazila kroz tadašnje državne i vojne institucije, a kasnije i kroz strukture Vojske Republike Srpske.
Smatra da taj kontinuitet pokazuje složenost političkih i vojnih procesa iz tog perioda, ali i povezanost različitih sistema kroz koje je Mladić gradio svoju karijeru.
Osvrt na presude međunarodnih sudova
Poseban dio kolumne odnosi se na pravosnažne presude međunarodnih sudova.
Čanak naglašava da Mladićeva odgovornost nije utvrđena političkim ocjenama ili medijskim interpretacijama, već kroz višegodišnje sudske postupke u kojima su izvedeni brojni dokazi i saslušani brojni svjedoci.
Podsjeća da su međunarodni sudovi utvrdili njegovu odgovornost za progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva, genocid u Srebrenici i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Govoreći o događajima u Srebrenici, Čanak navodi:
„Čovjek koji unaprijed imenuje zločin, pa mu potom posveti svoj autoritet, vojsku i znanje, ne može se pozivati ni na neznanje ni na zabludu.“
Nema kolektivne krivice
U završnom dijelu svog teksta Čanak odbacuje bilo kakvu ideju kolektivne odgovornosti srpskog naroda.
„Naravno da Srbi nisu genocidan narod, kao što to nije nijedan narod, jer krivična odgovornost pripada ljudima, komandantima, političkim rukovodstvima i institucijama, a ne novorođenom djetetu, jeziku, vjeri ili naciji.“
Istovremeno smatra da se odgovornost države ogleda u načinu na koji se odnosi prema vlastitoj prošlosti i prema osobama koje su pravosnažno osuđene za najteže ratne zločine.
Na kraju zaključuje da pitanje državnih počasti nije samo pitanje protokola, već vrijednosna poruka koju vlast šalje građanima i međunarodnoj javnosti.
„Nijedan narod ne postaje genocidan zločinom svojih pojedinaca, ali država može postati moralno osakaćena kada te pojedince pretvori u uzore.“
Svoj osvrt završava riječima:
„Država se zato na kraju ne mjeri time koga je umjela da sahrani, nego pred kim je odlučila da stane mirno.“