OTVORENO IZ NJEMAČKE: „Postojanje Republike Srpske kao sastavnog dijela Bosne i Hercegovine je činjenica koja se ne može i ne treba poricati“
Njemački novinar i dugogodišnji dopisnik s prostora Balkana Michael Martens oglasio se povodom reakcija koje su uslijedile nakon smrti Ratka Mladića, pri čemu je posebnu pažnju posvetio odnosu prema njegovoj pravosnažnoj presudi, ali i pitanju načina na koji bi trebao biti organizovan njegov ispraćaj.
Martens, koji godinama prati politička i društvena dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, svoje stavove iznio je na društvenoj mreži X, a potom ih dodatno razradio u autorskoj analizi objavljenoj u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).
U objavi je istovremeno govorio o statusu Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i o pravosnažno utvrđenoj krivičnoj odgovornosti Ratka Mladića.
Martensova poruka izazvala pažnju
U svojoj objavi Martens je napravio jasnu razliku između političkog i ustavnog pitanja statusa Republike Srpske i odgovornosti pojedinca koja je utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog suda.
Njegove riječi privukle su pažnju upravo zbog toga što je u istoj poruci naglasio dvije činjenice koje smatra važnim za razumijevanje aktuelnih reakcija u regionu.
„Postojanje Republike Srpske kao sastavnog dijela Bosne i Hercegovine je činjenica koja se ne može i ne treba poricati. Ona je tu da ostane. Isto tako, činjenica da Ratko Mladić nije bio ništa drugo do jadni ratni zločinac koji je zaslužio da umre u zatvoru ne može se i ne treba poricati“, napisao je Martens.
Njegova objava uslijedila je u trenutku kada se u javnosti ponovo intenzivno govori o naslijeđu rata u Bosni i Hercegovini, odnosu prema presudama međunarodnih sudova i načinu na koji se u različitim dijelovima regiona posmatraju osobe koje su osuđene za ratne zločine.
Šta Martens piše o Mladićevom ispraćaju
U svojoj opširnijoj analizi za Frankfurter Allgemeine Zeitung Martens se, između ostalog, bavi i pitanjem koje na prvi pogled može izgledati kao privatna stvar porodice – načinom na koji će Ratko Mladić biti sahranjen.
Međutim, prema njegovom tumačenju, način organizacije sahrane mogao bi imati i šire javno i političko značenje.
Martens pravi razliku između privatnog ispraćaja, koji bi bio organizovan u krugu porodice i bliskih ljudi, i događaja u kojem bi učestvovale državne institucije ili bi bile uključene službene počasti.
U prvom slučaju, riječ bi prvenstveno bila o privatnom pitanju porodice. Ukoliko bi, međutim, država ili druge institucije imale aktivnu ulogu u organizaciji, odnosno ukoliko bi bile dodijeljene vojne ili druge službene počasti, takav događaj bi mogao poprimiti sasvim drugačiji karakter.
Prema Martensovoj analizi, tada bi pitanje sahrane izašlo iz okvira privatnog događaja i postalo tema od šireg javnog i političkog interesa.
Poseban fokus na reakcije iz Srbije i Republike Srpske
Njemački novinar u svojoj analizi posebnu pažnju posvećuje reakcijama koje dolaze iz Srbije, ali i političkim predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj.
U tom kontekstu razmatra moguće posljedice eventualnog službenog veličanja Mladića nakon njegove smrti.
Martens smatra da bi uključivanje državnih institucija u odavanje počasti osobi koja je pravosnažno osuđena za ratne zločine moglo imati političku težinu koja prevazilazi sam čin sahrane.
Takav potez, prema njegovom tumačenju, mogao bi biti shvaćen kao poruka o odnosu institucija prema Mladiću, njegovoj presudi i zločinima za koje je proglašen odgovornim.
Važno je naglasiti da je riječ o Martensovoj analizi i njegovoj procjeni mogućih političkih posljedica, a ne o zvaničnoj odluci institucija.
Mladićevo ime i dalje izaziva podjele
Jedan od razloga zbog kojih Martens ovu temu posmatra kroz širi politički kontekst jeste činjenica da Ratko Mladić i godinama nakon izricanja pravosnažne presude ostaje veoma podijeljena figura u javnosti.
Dok ga dio javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje posmatra pozitivno ili ga veliča, pravosnažna presuda međunarodnog pravosuđa utvrdila je njegovu krivičnu odgovornost za niz najtežih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine.
Upravo zbog toga Martens razmatra pitanje koliko su međunarodne presude utjecale na način na koji društva u regionu danas gledaju na ratnu prošlost.
Koliko su haške presude promijenile odnos prema ratnoj prošlosti?
U širem dijelu analize Martens otvara pitanje utjecaja presuda Haškog tribunala na društvenu svijest u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.
Sudska presuda može utvrditi individualnu krivičnu odgovornost, ali njeno postojanje samo po sebi ne znači da će svi dijelovi društva prihvatiti sudski utvrđene činjenice ili promijeniti vlastiti odnos prema događajima iz prošlosti.
Upravo primjer Mladića, prema Martensovom tumačenju, pokazuje koliko je proces suočavanja s ratnom prošlošću i dalje složen.
Njegovo ime se i danas pojavljuje u različitim političkim i društvenim kontekstima, uključujući situacije u kojima ga pojedinci predstavljaju kao heroja, uprkos pravosnažnoj presudi međunarodnog suda.
Martens takve pojave posmatra kao pokazatelj ograničenog utjecaja koji su sudski procesi imali na širu društvenu percepciju ratova devedesetih.
Sahrana kao moguća politička poruka
Jedan od ključnih elemenata Martensove analize jeste upravo pitanje načina na koji će Mladić biti ispraćen.
Ako bi sahrana bila organizovana kao privatni događaj, bez institucionalnog učešća i službenih počasti, ona bi ostala prvenstveno u domenu porodice.
Drugačiji bi, međutim, bio slučaj kada bi se u organizaciju uključile državne institucije, vojska ili drugi zvanični organi.
U takvoj situaciji, smatra Martens, način ispraćaja mogao bi biti protumačen kao politička poruka o odnosu prema Mladiću i njegovoj pravosnažno utvrđenoj odgovornosti.
Zbog toga pitanje sahrane, prema njegovoj analizi, ima potencijal da preraste granice porodičnog događaja i postane dio šire političke rasprave.
Dvije teme koje Martens razdvaja
U svojoj objavi na društvenoj mreži X Martens je posebno insistirao na razdvajanju dvije stvari.
Prva se odnosi na status Republike Srpske kao sastavnog dijela Bosne i Hercegovine.
Druga se odnosi na Ratka Mladića i njegovu pravosnažno utvrđenu krivičnu odgovornost.
Martens smatra da se postojanje Republike Srpske ne treba negirati, ali istovremeno naglašava da se ne može negirati ni pravosnažna presuda kojom je utvrđena Mladićeva odgovornost za ratne zločine.
Na taj način njemački novinar pokušava napraviti jasnu granicu između političkog pitanja statusa Republike Srpske i odnosa prema pojedincu koji je pred međunarodnim pravosuđem pravosnažno osuđen.
Šta će uslijediti nakon Mladićeve smrti?
Smrt Ratka Mladića otvorila je niz pitanja koja se ne odnose samo na njegovu porodicu, već i na širi odnos društava u regionu prema ratnoj prošlosti.
Među njima je i pitanje načina na koji će izgledati njegov posljednji ispraćaj, ali i eventualne reakcije političkih institucija.
Upravo će odnos prema sahrani i eventualnom uključivanju državnih ili drugih institucija pokazati hoće li ovaj događaj ostati u okvirima privatnog oproštaja ili će dobiti širu političku dimenziju.
Martensova analiza istovremeno vraća u fokus i pitanje suočavanja s presudama međunarodnih sudova.
Njegova osnovna poruka jeste da se političke i ustavne činjenice u Bosni i Hercegovini ne bi trebale miješati s odnosom prema pravosnažno osuđenim pojedincima i njihovoj krivičnoj odgovornosti.
Upravo zbog toga njegove riječi ponovo otvaraju širu raspravu o odnosu prema ratnoj prošlosti, ulozi međunarodnog pravosuđa i načinu na koji će se društva Bosne i Hercegovine i regiona odnositi prema naslijeđu ratova iz devedesetih godina.