data-nosnippet>
Prevara birača: Kako izborni sistem omogućava da glasovi ne znače uvijek mandat
Rezultati Općih izbora u Bosni i Hercegovini ponovo su otvorili pitanje odnosa između broja osvojenih glasova i konačne raspodjele zastupničkih mandata. Posebnu pažnju javnosti privukli su slučajevi u kojima kandidati osvoje veliki broj preferencijalnih glasova, ali nakon izbora odluče zadržati postojeće funkcije, dok njihova mjesta u skupštinama pripadnu drugim kandidatima sa iste liste.
Jedan od takvih primjera dolazi iz Kantona Sarajevo, gdje su načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur i načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić ostvarili značajnu podršku birača na izborima za Skupštinu Kantona Sarajevo, ali su najavili da neće preuzeti osvojene mandate.
Karić je na listi SDP-a osvojila 4.206 preferencijalnih glasova. Kako je ranije navela za Klix.ba, odlučila je ostati na poziciji načelnice kako bi nastavila realizaciju projekata koje je započela i ispunila obaveze prema građanima koji su joj dali povjerenje.
Muzur je kao nosilac liste Naroda i pravde ostvario još veći broj pojedinačnih glasova — 11.177. Iako je osvojio uvjerljivu podršku birača, također je saopćio da neće prihvatiti zastupnički mandat, uz poruku da želi nastaviti rad na lokalnom nivou. Istovremeno, ostavio je mogućnost angažmana na nekoj izvršnoj funkciji ukoliko za to bude postojala prilika.
Prema preliminarnim rezultatima, mjesto koje bi pripalo Benjamini Karić mogao bi preuzeti Redžo Lemezan, koji je osvojio 1.291 preferencijalni glas, dok bi Muzurov mandat mogao pripasti Omeru Osmanoviću sa 1.591 glasom. Konačna odluka bit će poznata nakon potvrđivanja zvaničnih rezultata i raspodjele mandata.
Ovakvi slučajevi izazvali su brojne reakcije jer pokazuju da broj glasova koje kandidat osvoji nije jedini faktor koji odlučuje o ulasku u skupštinu. Iako je zakonski omogućeno da izabrani kandidat ne prihvati mandat, dio javnosti smatra da ovakva praksa može dovesti do osjećaja razočaranja kod birača koji su glasali za određenu osobu, očekujući da će upravo ona predstavljati njihove interese.
Slične situacije zabilježene su i u drugim kantonima. Prema podacima navedenim u tekstu, Svetlana Kamenjaš iz HDZ-a osvojila je mandat u Skupštini Posavskog kantona sa 83 preferencijalna glasa, dok Vildan Hajić iz SDA, uprkos 4.538 osvojenih glasova u Srednjobosanskom kantonu, nije uspio osigurati zastupničko mjesto.
Razlika između ovih rezultata proizlazi iz načina na koji je uređen izborni sistem. Preferencijalni glasovi utiču na poredak kandidata unutar liste, ali konačan ishod zavisi i od ukupnog broja mandata koje osvoji politička stranka u određenoj izbornoj jedinici, kao i od zakonskih pravila koja uređuju raspodjelu mjesta.
Zbog toga kandidat sa većim brojem pojedinačnih glasova ne mora nužno osvojiti mandat, dok kandidat sa manjom podrškom može ući u skupštinu ukoliko mu to omogućavaju rezultat stranke i raspored mandata.
Upravo zbog ovakvih primjera nakon svakih izbora ponovo se pokreće pitanje treba li mijenjati izborna pravila kako bi birači imali direktniji uticaj na konačan izbor zastupnika. Dok jedni smatraju da postojeći sistem štiti proporcionalnu zastupljenost stranaka, drugi upozoravaju da situacije u kojima najglasniji kandidati ne sjednu u skupštinske klupe mogu dodatno oslabiti povjerenje građana u izborni proces.
Bez obzira na različita mišljenja, činjenica je da izborni rezultat u Bosni i Hercegovini ne određuje samo broj osvojenih glasova pojedinca, već kombinacija više faktora — od rezultata političke stranke do pravila raspodjele mandata.