Ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija oštro je odgovorio direktorici Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ani Trišić-Babić. Povod je njena kritika glasanja BiH protiv rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma, o kojoj se odlučivalo u Ujedinjenim nacijama u New Yorku.
Lagumdžija je poručio da ga više ne iznenađuju površnost i nepoznavanje osnovnih činjenica o vanjskoj politici Bosne i Hercegovine. Dodao je da se o dokumentu ne može suditi samo na osnovu njegovog naslova.
Rezolucije koje usvaja Generalna skupština Ujedinjenih nacija po pravilu nisu pravno obavezujuće. Ipak, način na koji države glasaju pokazuje njihove političke stavove, pa se takva glasanja u javnosti redovno pomno prate i komentarišu.
Usklađivanje s vanjskom politikom EU
Ambasador je istakao da se BiH Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom obavezala da svoju vanjsku i sigurnosnu politiku usklađuje s politikom EU. U tom kontekstu je podsjetio da BiH već četiri godine ima isti stav kao Unija kada je riječ o spomenutoj rezoluciji.
Prema njegovim riječima, takav pristup dijele i Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i druge zemlje.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju osnovni je ugovorni okvir odnosa između BiH i Evropske unije na putu ka članstvu. Usklađivanje vanjskopolitičkih stavova uobičajeno je očekivanje prema državama koje žele postati dio Unije, a glasanja u Ujedinjenim nacijama jedno su od mjesta na kojem se to vidi u praksi.
O čemu se zapravo glasalo
Lagumdžija je naglasio da se nije glasalo samo o naslovu, nego o cjelovitom dokumentu koji sadrži 20 tačaka preambule i 75 članova. Prema njegovim navodima, rezoluciju su predložile Rusija, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Kuba, Nikaragva, Sudan i Turkmenistan.
Objasnio je i da se BiH prije samog glasanja pridružila zajedničkim izjavama Evropske unije. Uz nju su ih podržale Crna Gora, Albanija, Ukrajina, Moldavija, Gruzija i San Marino.
U tim izjavama izražena je zabrinutost da se tekst ruske rezolucije koristi za političke ciljeve i da ne doprinosi stvarnoj borbi protiv rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije.
Primjedba na nejasnu razliku
Ambasador je posebno izdvojio ocjenu EU da dokument ne pravi jasnu razliku između borbe protiv nacionalizma i negiranja prava suverenih naroda. Tu ocjenu je povezao s ruskim djelovanjem u Ukrajini.
Drugim riječima, prema ovom tumačenju, problem nije u cilju koji se navodi u naslovu, nego u sadržaju i političkoj upotrebi teksta.
Isti stav i prethodnih godina
Lagumdžija je podsjetio da je BiH i ranijih godina glasala protiv iste rezolucije. Činila je to zajedno s državama članicama EU, SAD-om, Velikom Britanijom, Kanadom, Norveškom, Australijom, Japanom i drugim zemljama.
Iznio je i podatke o ishodu glasanja. Prema njima, rezolucija je u protekle četiri godine dobijala između 112 i 117 glasova podrške, dok je protiv nje glasalo između 50 i 54 države.
Glasanje protiv konkretnog ruskog dokumenta, poručio je Lagumdžija, ne znači protivljenje borbi protiv nacizma, rasizma i diskriminacije, nego je stav o sadržaju rezolucije i njenim političkim implikacijama.
Poruka kritičarima
Na kraju je kritikovao javne komentare o ovom pitanju. Poručio je da bi bilo korisno da svi koji iznose ocjene o glasanju Bosne i Hercegovine prvo pročitaju kompletan tekst rezolucije.
Ovaj slučaj ponovo pokazuje koliko su pitanja vanjske politike u BiH podložna različitim tumačenjima. Glasanja u Ujedinjenim nacijama često izazovu političku raspravu u zemlji, a za Lagumdžiju je ključno da stav BiH proizlazi iz usklađenosti s politikom Evropske unije i iz sadržaja samog dokumenta.
Kritike iz Republike Srpske i odgovor iz New Yorka tako su još jednom otvorili temu odnosa prema vanjskopolitičkim opredjeljenjima države. Ambasador je jasno stavio do znanja da, po njegovom mišljenju, rasprava treba počivati na činjenicama, a ne na naslovu dokumenta.
Šta to znači za čitaoce
Naslov rezolucije često ne govori dovoljno o njenom sadržaju. Zato je, kada se komentariše neko glasanje, razumno provjeriti šta tačno stoji u tekstu o kojem su države odlučivale.
Tekstovi rezolucija i podaci o glasanju u pravilu su javno dostupni na zvaničnim stranicama Ujedinjenih nacija. Tako svako može sam steći uvid u dokument i uporediti ga s onim što se o njemu tvrdi u javnim nastupima.