Dejan Jović: Mnogima je odgovarala „babaroga“ u Beogradu

Promjena vlasti u Srbiji otvara priliku za novi početak u odnosima s Hrvatskom, ali pojedinim državama u regionu možda nije odgovaralo da Beograd dobije drugačije političko rukovodstvo. Tako smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Dejan Jović, koji je govorio u intervjuu za Radio-televiziju Srbije (RTS), prenosi Tportal.

Jović je govorio o posljedicama pobjede Studentske liste, ulozi intelektualaca u političkim promjenama i budućnosti odnosa Srbije s Evropskom unijom. Smatra da je preokret u Beogradu otvorio mogućnost drugačijeg međunarodnog pozicioniranja zemlje, ali upozorava da sama promjena vlasti neće ukloniti probleme sa susjedima.

„Mnogima je odgovaralo“

Govoreći o mogućem poboljšanju odnosa Srbije i Hrvatske, Jović ocjenjuje da će nova politička situacija biti izazov i za Zagreb. Prema njegovom mišljenju, hrvatskim vlastima ranije je bilo teško predstavljati Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića kao prihvatljive političke partnere, dok je saradnja s pojedinim ranijim srbijanskim liderima bila jednostavnija.

„Mnogima je odgovaralo da imaju neku babarogu u Beogradu“, izjavio je Jović za RTS.

Time je, kako se navodi, iznio ocjenu da su pojedini politički akteri u regionu mogli imati koristi od dugogodišnjih sukoba i napetosti s prethodnom srbijanskom vlašću. Konkretne dokaze da su hrvatske ili druge državne institucije namjerno nastojale održati takve odnose nije naveo.

Jović nije uvjeren ni da će Zagreb automatski promijeniti pristup nakon pobjede studentskog pokreta. Upozorio je da Hrvatska, Slovenija i Bugarska već pokazuju određenu rezervisanost prema budućem evropskom putu Srbije, uključujući najave novih uslova.

Kritika hrvatskog pristupa proširenju

Profesor je kritikovao i način na koji Hrvatska koristi položaj članice EU u odnosima s državama kandidatkinjama. Kao primjer je naveo Crnu Goru, čije evropske integracije Zagreb, prema njegovoj ocjeni, povremeno uslovljava zahtjevima koji nemaju široku podršku drugih članica Unije.

Smatra da Hrvatska proces proširenja koristi i za ostvarivanje pojedinačnih nacionalnih i političkih interesa. Takav pristup, upozorava, mogao bi biti primijenjen i prema novoj vlasti u Srbiji.

Jović ne očekuje da će promjena vlasti u Beogradu odmah ublažiti nacionalističku retoriku u Hrvatskoj. Ipak, smatra da bi je bilo teže politički opravdavati ako nova srbijanska vlada povede drugačiju politiku prema susjedima.

Uloga studenata i intelektualaca

Značajan dio intervjua Jović je posvetio studentskom pokretu. Prema njegovoj ocjeni, parlamentarni izbori pokazali su da studenti, univerzitetski profesori i drugi intelektualci mogu ostvariti široku društvenu podršku kada se povežu s građanima.

Podsjetio je da su tokom predizborne kampanje predstavnici ranije vlasti najavljivali mjere protiv univerziteta, koje su, prema njegovom mišljenju, doživljavali kao političke protivnike. Takvi pritisci, smatra Jović, doprinijeli su snažnijem povezivanju akademske zajednice i dijela stanovništva.

Naglasio je da su događaji u Srbiji pokazali kako obrazovani ljudi ne moraju biti odvojeni od svakodnevnih problema građana. Intelektualci koji žele učestvovati u društvenim promjenama, kaže, moraju biti spremni izaći iz akademskog okruženja i preuzeti odgovornost za javno dobro.

Mogu li profesori voditi državu?

Jović je priznao da prelazak iz naučnog rada u državnu upravu može biti ozbiljan izazov. Stručnjaci iz prirodnih, tehničkih i društvenih nauka često nemaju neposredno iskustvo u vođenju ministarstava i drugih institucija.

Ipak, to po njegovom mišljenju nije dovoljan razlog za nepovjerenje. Demokratski sistem, ukazao je, podrazumijeva da se politikom mogu baviti i građani koji prethodno nisu gradili profesionalne stranačke karijere.

Podsjetio je na promjene u Srbiji 2000. godine, kada su važnu ulogu imali Vojislav Koštunica, Zoran Đinđić i Dragoljub Mićunović. I tadašnja nova vlast, prema njegovoj ocjeni, suočavala se s otporom struktura povezanih s prethodnim političkim sistemom.

Poruka Briselu

Profesor je upozorio Evropsku uniju da prema Srbiji ne ponovi pristup iz 2000. godine. Smatra da su tadašnje evropske institucije snažno pritiskale novu vlast, posebno oko izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Sličan obrazac, prema njegovoj ocjeni, kasnije je primijenjen prema predsjedniku Borisu Tadiću u pitanjima vezanim za Kosovo.

Jović smatra da bi EU sada trebala ponuditi uvjerljiviju perspektivu članstva i omogućiti novim vlastima da provode reforme bez dodatnih političkih pritisaka koji bi mogli oslabiti povjerenje građana. Evropska perspektiva, naglasio je, mora podrazumijevati konkretnije korake, a ne samo deklarativnu podršku proširenju.

To ne znači da Unija treba odustati od kriterija za članstvo. Jović zagovara drugačiji pristup njihovom provođenju i političkoj komunikaciji s Beogradom.

Nova slika Srbije u svijetu

Prema Jovićevom mišljenju, nakon izbora se mijenja i način na koji dio međunarodne javnosti posmatra Srbiju. Zemlja se, kaže, sada može predstavljati kroz otpor autoritarnim praksama i sposobnost građana da demokratskim putem promijene političko rukovodstvo.

Povukao je paralelu s promjenama iz 2000. godine i ovogodišnjim izbornim rezultatom. Smatra da bi takav razvoj mogao ojačati međunarodni položaj Srbije i otežati pokušaje pojedinih država da prijetnju vetom koriste kao sredstvo pritiska tokom evropskih integracija.

Riječ je, međutim, o njegovoj političkoj procjeni. Stvarni odnos evropskih institucija prema Srbiji zavisit će od poteza nove vlade, provedbe reformi i rješavanja otvorenih pitanja sa susjedima.

Novi početak nije zagarantovan

Jovićeve izjave ukazuju na složenost odnosa između političkih promjena u Srbiji i reakcija regionalnih i evropskih partnera. Smjena vlasti u Beogradu može otvoriti prostor za drugačiju komunikaciju s Hrvatskom i drugim susjedima, ali bilateralni sporovi, historijska pitanja i različiti politički interesi neće nestati samom promjenom vladajuće većine.

Srbija, smatra profesor, ima priliku popraviti međunarodni položaj, ali će stvarni napredak zavisiti i od spremnosti drugih država da promijene dosadašnji pristup Beogradu. Zato politički preokret nakon pobjede studentskog pokreta, prema njegovoj ocjeni, treba posmatrati kao mogućnost za novi početak, a ne kao garanciju brzog poboljšanja odnosa u regionu.