Američki novinar o Trumpovoj politici prema BiH: „Kockaju se s Dodikom jer vjeruju da ga mogu kontrolisati“

Američki novinar Charles Kennedy objavio je na portalu OilPrice opsežan tekst u kojem analizira promjene u politici administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa prema Bosni i Hercegovini.

Kennedy iznosi niz tvrdnji o odnosima Washingtona prema političkim akterima u BiH, posebno prema predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, ali i o američkom angažmanu u vezi s energetskim projektima, Južnom interkonekcijom, državnom imovinom i budućnošću Ureda visokog predstavnika (OHR).

Prema njegovoj interpretaciji, politika Trumpove administracije prema BiH značajno se promijenila tokom druge polovine 2025. godine. Autor smatra da su u prvi plan, uz političke interese, došli i određeni poslovni i energetski interesi povezani s planovima za dopremu američkog LNG-a u BiH.

Kennedy BiH opisuje kao jednu od zemalja prema kojima je Trumpova administracija zauzela novi pristup, uz ocjenu da bi takva politika mogla imati posljedice po političku stabilnost u zemlji.

Kennedy: BiH postala dio nove američke strategije

U tekstu se navodi da je Washington, prema Kennedyjevoj interpretaciji, počeo napuštati pojedine elemente dugogodišnje politike prema BiH kako bi otvorio prostor za realizaciju energetskih projekata.

Autor tvrdi da je jedan od ključnih interesa izgradnja plinovoda kojim bi američki LNG, preko Hrvatske, mogao biti dopreman u BiH. Istovremeno problematizira ulogu privatnih kompanija i pojedinaca povezanih s američkom administracijom, kao i način na koji su određeni poslovi predstavljeni javnosti.

Kennedy smatra da bi takav pristup mogao otvoriti prostor za saradnju s domaćim političkim i poslovnim akterima koji su spremni podržati američke interese.

„Administracija će pronaći dovoljno zvaničnika i biznismena spremnih djelovati protiv nacionalnog interesa“, navodi Kennedy, uz tvrdnju da se američki akteri pritom oslanjaju na procjenu političkih prilika u BiH.

Ove tvrdnje autor iznosi kao vlastitu analizu, a ne kao utvrđene činjenice.

Dodik i ukidanje američkih sankcija

Poseban dio teksta posvećen je Miloradu Dodiku i promjeni odnosa Trumpove administracije prema njemu.

Kennedy navodi da je politička rehabilitacija Dodika bila jedan od važnih koraka nove strategije te tvrdi da su kontakti između predstavnika Trumpove administracije i Dodikovog kruga počeli još tokom jeseni 2025. godine.

Prema njegovim navodima, ti kontakti su prethodili odluci o ukidanju američkih sankcija Dodiku, njegovim saradnicima i članovima porodice.

Autor u tom kontekstu spominje i lobističke aktivnosti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama. Navodi kompaniju RRB Strategies, koju je predvodio bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich, kao i aktivnosti povezane s Michaelom Flynnom i njegovim krugom.

Kennedy tvrdi da je cilj takvih aktivnosti bio približavanje Dodika američkim donosiocima odluka i utjecajnim ljudima u Washingtonu.

Južna interkonekcija u centru pažnje

Nakon pitanja sankcija, Kennedy veliki dio teksta posvećuje Južnoj interkonekciji.

Prema njegovim navodima, nekoliko sedmica nakon ukidanja sankcija Dodiku intenzivirane su aktivnosti oko modela prema kojem bi američka privatna kompanija mogla učestvovati u razvoju, izgradnji i upravljanju plinovodom.

Kennedy posebno izdvaja sastanak tadašnjeg otpravnika poslova Ambasade SAD-a u BiH Johna Ginkela s liderima nekoliko političkih stranaka u Federaciji BiH u novembru 2025. godine.

Autor navodi da je tada razgovarano o modelu u kojem bi američka kompanija imala značajnu ulogu u projektu, dok kompanija nije odmah javno imenovana.

U tekstu se potom spominje AAFS Infrastructure and Energy LLC, kompanija registrovana u saveznoj državi Wyoming krajem novembra 2025. godine.

Kennedy dovodi osnivanje i kasnije aktivnosti ove kompanije u vezu s planovima oko Južne interkonekcije, ali istovremeno iznosi pitanja o njenom iskustvu, vlasničkoj strukturi i mogućim poslovnim interesima.

Šta se u tekstu navodi o Ameru Bekanu?

Jedan od značajnijih dijelova Kennedyjevog teksta odnosi se na Amera Bekana, kojeg autor predstavlja kao osobu s vezama prema različitim političkim i poslovnim krugovima.

Prema Kennedyjevim navodima, Bekan je u američki energetski projekat uključen zbog svojih kontakata i lobističkog iskustva, a ne zbog ranijeg iskustva u izgradnji energetske infrastrukture.

Autor pritom povezuje Bekana s Jessejem Binnallom, kojeg opisuje kao Trumpovog ličnog advokata, te Joeom Flynnom, bratom Michaela Flynna.

Kennedy tvrdi da AAFS nema značajnije iskustvo u realizaciji velikih građevinskih projekata i postavlja pitanje kakva bi tačno bila njena uloga ukoliko bi dobila posao vezan za Južnu interkonekciju.

U tekstu se kao potencijalni izvođači radova spominju i velike kompanije, među kojima je Bechtel.

Posebnu pažnju Kennedy posvećuje transparentnosti projekta. Pita ko su svi vlasnici i finansijeri kompanije, odakle dolazi novac, ko bi izvodio radove i koliki bi dio ukupne vrijednosti projekta pripao posrednicima.

Vrijednost projekta, prema njegovim navodima, mogla bi iznositi oko 1,5 milijardi eura.

Državna imovina i OHR

Drugi važan segment analize odnosi se na državnu imovinu Bosne i Hercegovine i ulogu OHR-a.

Kennedy smatra da se pitanje državne imovine ne može posmatrati odvojeno od političkih i energetskih interesa koji su, prema njegovoj interpretaciji, postali važni Washingtonu.

U tom kontekstu govori o bivšem visokom predstavniku Christianu Schmidtu i njegovom odnosu prema zahtjevima iz Republike Srpske.

Kennedy podsjeća da je Schmidt 2022. godine suspendovao zakon Republike Srpske kojim je entitet pokušao regulisati pitanje državne imovine, uz obrazloženje da je za raspolaganje tom imovinom nadležna država BiH.

Autor smatra da je upravo Schmidtov stav prema državnoj imovini predstavljao prepreku određenim političkim planovima koje povezuje s američkim interesima.

Istovremeno iznosi tvrdnju da je američki pritisak doprinio Schmidtovom odlasku s funkcije, nakon čega je otvoreno pitanje njegovog nasljednika.

Kennedy u tom dijelu spominje Antonija Zanardija Landija, ali i aktuelnu situaciju u OHR-u nakon imenovanja Louisa Crishocka za vršioca dužnosti visokog predstavnika.

Autor zaključuje da bi upravo pitanje državne imovine moglo postati jedan od ključnih faktora za budućnost Južne interkonekcije, iako za dio tih tvrdnji ne nudi javno dostupne dokaze izvan vlastite analize i izvora na koje se poziva.

„Washington se kocka s Dodikom“

U završnici teksta Kennedy se vraća na Milorada Dodika i procjenu da je Trumpova administracija vjerovala da s njim može postići određeni nivo kontrole ili političkog dogovora.

Tu iznosi jednu od najoštrijih ocjena cijelog teksta.

„Otkako je Trump pustio Dodika s lanca, stvari ne idu onako glatko kako je Trump očekivao“, piše Kennedy, uz tvrdnju da se američka procjena Dodikove političke strategije pokazala pogrešnom.

Autor navodi da je Dodik nakon ukidanja sankcija nastavio s politikom koja je izazivala nove sukobe s institucijama BiH, uključujući pitanje Ustavnog suda BiH i odnos prema OHR-u.

Podsjeća i na kritike koje su pojedini američki zastupnici uputili Trumpovoj administraciji zbog odluke o ukidanju sankcija, uz upozorenje da bi takav potez mogao dodatno ohrabriti Dodika.

Kennedy zbog toga zaključuje da se američka strategija prema Dodiku možda ne razvija onako kako je Washington prvobitno očekivao.

Najavljuje nastavak istraživanja

Na kraju teksta Kennedy navodi da je ovo samo prvi dio njegovog istraživanja o politici Trumpove administracije prema Bosni i Hercegovini.

Njegova analiza otvara pitanja o tome koliko su politički interesi Washingtona u BiH povezani s energetskim projektima, lobiranjem i interesima privatnih kompanija.

Važno je naglasiti da su brojni navodi iz teksta predstavljeni kao Kennedyjeve tvrdnje, procjene i interpretacije. Oni ne predstavljaju nužno potvrđene činjenice, a pojedine ozbiljne optužbe zahtijevale bi dodatnu provjeru i reakciju svih aktera koji se u tekstu spominju.