
Američki novinar o Trumpovom zaokretu prema BiH: Washington se „kocka“ s Dodikom, ali stvari ne idu po planu
Politika administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Bosni i Hercegovini doživjela je značajan zaokret, tvrdi američki novinar Charles Kennedy u analizi objavljenoj na portalu OilPrice.
Kennedy u svom tekstu ne posmatra promjene u Washingtonu isključivo kroz političke odnose, već ih povezuje i s energetskim projektima, lobiranjem i poslovnim interesima koji bi, prema njegovoj interpretaciji, mogli imati sve veću ulogu u odnosima SAD-a prema BiH.
U središtu njegove analize nalazi se Milorad Dodik, ali i pitanje Južne interkonekcije, državne imovine te budućeg djelovanja OHR-a.
Treba naglasiti da su pojedini zaključci u tekstu Kennedyjeve procjene i interpretacije, dok ih ne treba predstavljati kao zvanično potvrđene činjenice.
Energetika sve važnija u novoj politici Washingtona
Kennedy smatra da je tokom druge polovine 2025. godine došlo do promjene prioriteta američke administracije kada je riječ o Bosni i Hercegovini.
Prema njegovom viđenju, uz klasične geopolitičke interese, u prvi plan počeli su dolaziti i konkretni energetski projekti.
Posebno izdvaja mogućnost da američki LNG u budućnosti dolazi u BiH preko Hrvatske, što bi zahtijevalo razvoj odgovarajuće plinske infrastrukture.
Upravo tu Kennedy vidi važnost Južne interkonekcije, projekta o kojem se u BiH godinama vode političke rasprave.
Autor istovremeno postavlja pitanje da li se iza insistiranja na određenom modelu realizacije projekta nalaze samo strateški interesi SAD-a ili i poslovni interesi privatnih kompanija i pojedinaca.
Šta se promijenilo u odnosu prema Dodiku?
Jedna od glavnih teza Kennedyjevog teksta jeste da je Trumpova administracija odlučila promijeniti odnos prema Dodiku.
Posebnu prekretnicu autor vidi u odluci da se ukinu američke sankcije Dodiku, njegovim saradnicima i članovima porodice.
Kennedy tvrdi da su kontakti između Dodikovog političkog kruga i ljudi bliskih Trumpovoj administraciji počeli ranije, tokom 2025. godine, te da je njihov cilj bio stvaranje novog kanala komunikacije između Washingtona i vlasti u Republici Srpskoj.
U tom dijelu teksta spominju se lobističke aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući angažman kompanije RRB Strategies i bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha.
Kennedy navodi i aktivnosti povezane s krugom Michaela Flynna.
Prema njegovom tumačenju, ideja je bila pronaći način da se Dodik približi ljudima koji imaju utjecaj na donošenje odluka u Washingtonu.
Procjena koja se, prema Kennedyju, pokazala pogrešnom
Upravo odnos prema Dodiku čini se ključnim za Kennedyjev zaključak.
Autor smatra da je dio američke administracije vjerovao da bi Dodik, nakon političkog približavanja i ukidanja sankcija, mogao biti partner s kojim se može postići dogovor.
Međutim, Kennedy tvrdi da razvoj događaja nije išao očekivanim tokom.
Prema njegovoj interpretaciji, Dodik je nakon ukidanja sankcija nastavio s politikom koja je ponovo dovodila u pitanje odnose s institucijama BiH i međunarodnom zajednicom.
Zbog toga Kennedy ocjenjuje da je Washington možda precijenio mogućnost da kontroliše ili usmjerava Dodikove političke poteze.
Otuda i njegova ocjena da se američka administracija „kocka“ s Dodikom.
Južna interkonekcija postaje posebno zanimljiva
Drugi veliki segment Kennedyjeve analize odnosi se na plinovod koji bi BiH preko Hrvatske povezao s evropskim energetskim sistemom.
Prema njegovim navodima, nakon promjene američkog odnosa prema Dodiku otvoren je prostor i za novi pristup Južnoj interkonekciji.
Kennedy piše da je u novembru 2025. godine tadašnji otpravnik poslova Ambasade SAD-a u BiH John Ginkel razgovarao s liderima nekoliko političkih stranaka u Federaciji BiH o mogućem modelu realizacije projekta.
Prema njegovim navodima, razmatrana je mogućnost da američka privatna kompanija učestvuje u razvoju, izgradnji i upravljanju plinovodom.
Kompanija tada nije bila odmah javno imenovana.
Nedugo nakon toga, navodi Kennedy, u Wyomingu je registrovana kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC.
Autor potom otvara pitanje njenog iskustva i kapaciteta za realizaciju velikog infrastrukturnog projekta, kao i odnosa između AAFS-a i potencijalnih izvođača radova.
U tom kontekstu spominje se i Bechtel, dok Kennedy vrijednost čitavog projekta procjenjuje na približno 1,5 milijardi eura.
Ko stoji iza AAFS-a?
Kennedy posebnu pažnju posvećuje vlasničkoj i poslovnoj strukturi kompanije AAFS.
Njegova pitanja odnose se na to ko finansira projekat, ko bi imao korist od eventualne koncesije i kakva bi bila stvarna uloga kompanije u cijelom poslu.
Autor posebno problematizira činjenicu da, prema njegovim navodima, javnosti nisu dostupne sve informacije o osobama koje stoje iza kompanije i finansijskoj konstrukciji projekta.
U priči se pojavljuje i Amer Bekan, kojeg Kennedy predstavlja kao osobu s razvijenim kontaktima u političkim i poslovnim krugovima.
Prema autorovim navodima, Bekan je zanimljiv upravo zbog svojih veza i lobističkog iskustva.
Kennedy ga povezuje s Jessejem Binnallom i Joeom Flynnom, te tvrdi da je njegova uloga u novom poslovnom poduhvatu više povezana s kontaktima i lobiranjem nego s tehničkim iskustvom u izgradnji energetskih sistema.
I ove tvrdnje predstavljaju navode autora, a osobe koje se spominju nisu kroz ovaj tekst predstavljene kao pravosnažno odgovorne za bilo kakve nezakonitosti.
Zašto je važna državna imovina?
Kennedy zatim širi priču izvan energetike i ulazi u jedno od najosjetljivijih pitanja u BiH – državnu imovinu.
Njegova teza je da pitanje vlasništva nad određenim zemljištem može imati značaj i za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata.
U tom kontekstu podsjeća na poteze bivšeg visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je ranije intervenisao u vezi sa zakonom Republike Srpske o državnoj imovini.
Kennedy smatra da je Schmidtov pristup predstavljao prepreku određenim političkim planovima.
Autor u svojoj analizi povezuje pitanje državne imovine s interesima Washingtona, Dodika i energetskim projektima, ali za dio tih veza ne nudi zaključke koji bi predstavljali zvanične stavove institucija.
OHR u posebnom fokusu
Budućnost OHR-a također zauzima značajno mjesto u Kennedyjevoj priči.
Autor se osvrće na političke nesuglasice koje su se pojavile oko izbora novog visokog predstavnika i različite stavove Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.
Posebno se problematizira pitanje koliko bi budući visoki predstavnik bio spreman koristiti bonske ovlasti u vezi s državnom imovinom.
Kennedy u tom dijelu iznosi tvrdnje o političkim pritiscima i različitim interesima, ali i ovdje treba razlikovati njegovu interpretaciju od zvanično potvrđenih činjenica.
Dodik kao ključna tačka cijele priče
Kada se svi elementi Kennedyjeve analize spoje, Dodik ostaje centralna figura.
Autor smatra da je Trumpova administracija ušla u rizičan politički eksperiment vjerujući da bi kroz približavanje Dodiku mogla ostvariti određene ciljeve.
Međutim, prema Kennedyjevoj procjeni, Dodik je pokazao da nije politički akter kojeg je jednostavno usmjeravati.
Upravo zbog toga autor zaključuje da se početna računica Washingtona može pokazati pogrešnom.
Kennedy podsjeća i na ranija upozorenja američkih političara da bi ukidanje sankcija moglo imati suprotan efekat i dodatno ohrabriti Dodika.
Šta donosi nastavak Kennedyjevog istraživanja?
Tekst objavljen na OilPriceu predstavlja široku analizu u kojoj Kennedy povezuje nekoliko tema koje se na prvi pogled mogu činiti odvojenima: Trumpovu politiku prema BiH, Dodika, sankcije, lobiranje, Južnu interkonekciju, američke kompanije, državnu imovinu i OHR.
Njegova osnovna teza jeste da se američki pristup BiH promijenio i da u njemu sada mnogo veću ulogu imaju energetski i poslovni interesi.
Ipak, pojedine tvrdnje iznesene su kao autorske procjene i potrebno ih je posmatrati upravo u tom kontekstu.
Kennedy na kraju najavljuje da će se ovoj temi ponovo vraćati, što znači da bi nastavak njegovog istraživanja mogao ponuditi dodatne informacije o odnosima između Washingtona, političkih struktura u BiH i poslovnih interesa koji se pojavljuju oko velikih energetskih projekata
data-nosnippet>
