data-nosnippet>
Chris Murphy, demokratski senator i član Odbora za vanjske poslove američkog Senata, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog najnovijih vojnih aktivnosti Irana u regionu Bliskog istoka. Prema njegovim riječima, Teheran je uspio locirati „vrlo osjetljive“ i „tajne“ američke centre u regionu, što bi moglo predstavljati presedan u dugogodišnjem neprijateljstvu između dvije države.
Murphy je upozorio da bi takav razvoj događaja mogao imati ozbiljne sigurnosne posljedice za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike u regionu.
Šta su “tajni centri”?
Iako senator nije precizirao na koje se tačno lokacije odnosi, vojni analitičari smatraju da bi pod ovim opisom moglo biti nekoliko vrsta objekata koje američka vojska koristi za specijalne operacije i obavještajne aktivnosti.
Među njima su takozvane isturene operativne tačke, često nazvane i „black sites“. Riječ je o manjim, diskretnim bazama koje koriste elitne jedinice za brze i tajne operacije u kriznim područjima.
Takve baze često služe jedinicama poput Delta Force ili Navy SEALs, koje su specijalizirane za operacije visokog rizika.
Druga vrsta objekata odnosi se na centre za elektronsko ratovanje. Ovi objekti mogu biti smješteni u civilnim zgradama ili unutar planinskih kompleksa, a koriste se za presretanje komunikacija, nadzor signala i ometanje neprijateljskih dronova.
Treću kategoriju predstavljaju logistički terminali koje koriste američke obavještajne službe, uključujući Central Intelligence Agency. Riječ je o tajnim skladištima opreme, goriva i druge logistike koja podržava operacije u regionu bez privlačenja pažnje velikih vojnih baza ili aerodroma.
Kako je Iran mogao doći do tih informacija?
Pojedini stručnjaci smatraju da postoji nekoliko mogućih načina na koje je Teheran mogao identificirati ove lokacije.
Jedna od mogućnosti je napredna satelitska tehnologija. Iran je posljednjih godina lansirao više vojnih satelita, uključujući seriju poznatu kao Noor, koji omogućavaju nadzor određenih područja gotovo u realnom vremenu.
Druga mogućnost je sajber špijunaža. Postoji pretpostavka da su iranske obavještajne strukture pokušale pristupiti komunikacijskim sistemima američkih saveznika u regionu, kroz koje se često razmjenjuju logistički i operativni podaci.
Treći scenarij odnosi se na analizu letova bespilotnih letjelica. Praćenjem ruta američkih dronova i njihovih tačaka polijetanja i slijetanja moguće je, prema mišljenju analitičara, identificirati operativne centre iz kojih se upravlja tim sistemima.
Moguće posljedice po sigurnost
Izjava senatora Murphyja dolazi u trenutku kada je Iran već tvrdio da je izveo napade na određene vojne i logističke ciljeve u regionu, uključujući radarske sisteme u Kataru i napade na infrastrukturu povezanu s pomorskim transportom u Kuvajtu.
Ukoliko bi se pokazalo da Iran zaista raspolaže preciznim informacijama o lokacijama tajnih operativnih centara, to bi moglo imati nekoliko važnih posljedica.
Prije svega, američke snage bi mogle izgubiti dio svoje strateške prednosti, jer se mnoge njihove operacije oslanjaju upravo na element iznenađenja i diskrecije.
Drugo, pojedini objekti mogli bi postati ranjivi na napade, posebno zato što mnogi od njih nisu izgrađeni kao velike utvrđene baze, već kao manji operativni punktovi.
Treći problem mogao bi biti političke prirode. Ako bi se pokazalo da se takvi centri nalaze na teritoriji država koje zvanično ne potvrđuju američko vojno prisustvo, to bi moglo izazvati ozbiljan diplomatski pritisak i unutrašnje političke krize u tim zemljama.
Murphy je naglasio da je situacija ozbiljna i da zahtijeva pažljivo praćenje, jer bi daljnja eskalacija mogla dodatno destabilizirati već napetu sigurnosnu situaciju u regionu Bliskog istoka.