Za posadu američke mornarice eventualni napad na Iran, prema svemu sudeći, ne bi predstavljao iznenađenje. Pripreme traju mjesecima, a najmoćniji nosači aviona već su raspoređeni prema iranskoj obali. Vojni analitičari ocjenjuju da je riječ o najopsežnijem pomorskom angažmanu Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku u protekle dvije decenije.
Među raspoređenim plovilima nalazi se i USS Gerald R. Ford, najnoviji i najveći ratni brod u sastavu američke mornarice. Dug 337 metara, ovaj nosač aviona mjesecima je na otvorenom moru, dok članovi posade sedmicama nisu silazili na kopno. Kao tehnološki najnapredniji nosač u američkoj floti, početkom januara imao je ključnu ulogu u operaciji pod nazivom „Operacija Absolute Resolve“, u kojoj su, prema dostupnim navodima, američke specijalne snage izvele akciju usmjerenu protiv venecuelanskog predsjednika Nicolás Maduro. Brod je potom ostao raspoređen u Karibima sve do trenutka kada je američki predsjednik Donald Trump prije otprilike dvije sedmice izdao naredbu da se uputi prema iranskoj obali.
Pomorska sila bez presedana
Dolaskom nosača USS Gerald R. Ford i njegove udarne grupe, američko vojno prisustvo u Perzijskom zaljevu poprimilo je historijske razmjere. U operativnoj zoni trenutno se nalazi 11 velikih površinskih ratnih brodova, među kojima su krstarice i razarači, kao i tri manja plovila poput fregata i korveta. U regiji je raspoređen i drugi nosač aviona, USS Abraham Lincoln, sa svojom udarnom grupom.
Prema procjenama washingtonskog think tanka Center for Strategic and International Studies (CSIS), ova dva nosača zajedno raspolažu s približno 120 borbenih aviona, uključujući najmanje 30 letjelica tipa F-35. U njihovoj analizi navodi se da je riječ o najvećem mornaričkom angažmanu Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku još od invazije na Irak 2003. godine, kada je američka vojska pokrenula veliku kopnenu operaciju koja je trajala do 2011. godine.
Prema istim podacima, više od trećine svih američkih mornaričkih brodova koji trenutno nisu na remontu ili popravci nalazi se u operativnom rasporedu u blizini Irana. Istovremeno, dodatni borbeni avioni premještaju se u američke baze širom Bliskog istoka, ali i u pojedine evropske države.
Ograničeni udari, bez kopnene ofanzive
Aktuelni kontingent, prema procjenama stručnjaka, veći je nego u junu 2025. godine, kada su Sjedinjene Američke Države izvele napade na nekoliko podzemnih nuklearnih postrojenja u Iranu. Ipak, ostaje otvoreno pitanje kakav bi bio stvarni vojni domet sadašnjih snaga.
Prema izvještaju Center for Strategic and International Studies, raspoređene snage mogle bi ispaliti između 50 i 100 krstarećih projektila Tomahawk i drugih raketa dugog dometa na ciljeve u Iranu, uključujući objekte Revolucionarne garde ili nuklearna postrojenja. U analizi se, međutim, naglašava da bi takvi potezi predstavljali tek „ograničene udare“, bez garancije da bi mogli dovesti do dubljih političkih promjena unutar zemlje.
Kopnena ofanziva, prema istoj procjeni, trenutno se ne smatra realnom opcijom. U operativnoj zoni nema transportnih brodova potrebnih za masovno raspoređivanje kopnenih trupa ili specijalnih jedinica. Zaključak analitičara jeste da, uprkos impresivnoj pomorskoj sili, još uvijek nije koncentrisan dovoljan broj snaga za višesedmičnu i kontinuiranu ofanzivu, za šta bi bila potrebna znatno šira logistička podrška i dodatno vrijeme za pripreme.
Iako raspored američkih snaga šalje snažnu političku i vojnu poruku, konačni pravac razvoja situacije ovisit će o daljnjim potezima Washingtona i Teherana, kao i o dinamici šire sigurnosne situacije na Bliskom istoku.