Udare na Iran Izrael je opisao kao “preventivne”, dok je američki predsjednik Donald Trump govorio o “odbrani američkog naroda” zbog, kako je naveo, “neprestanih prijetnji” iranskog režima. “Osiguraćemo da Iran ne stekne nuklearno oružje”, rekao je.
Uz to, iz Washingtona su upućeni i otvoreni pozivi građanima Irana da zbace vlast u Teheranu. Zbog takve retorike brojni analitičari procjenjuju da bi sukob mogao potrajati. Ipak, ostaje ključno pitanje – koliko su ciljevi koji se pominju zaista ostvarivi?
Prvi cilj: Smjena režima
Nije jasno na koji način bi administracija Donalda Trumpa mogla provesti smjenu režima ukoliko ostane pri stavu da neće slati kopnene trupe.
Nakon potvrde da je ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei, kao i više visokih zvaničnika, evidentno je da je jedan od ciljeva napada snažno slabljenje političkog i vojnog vrha u Teheranu.
“Kad završimo, preuzmite vlast. Na vama je da je uzmete. To će vjerovatno biti vaša jedina šansa generacijama”, poručio je Trump ljudima u Iranu.
Stručnjaci, međutim, izražavaju sumnju da bi promjena vlasti mogla uslijediti isključivo kroz zračne udare. Analitičar za bezbjednost Šahim Modareš smatra da je malo vjerovatno da će doći do spontane pobune bez ozbiljnog i dubinskog slabljenja državnih struktura, podsjećajući na ranija iskustva represije.
Markus Schnyder iz fondacije “Fridrih Ebert” ocjenjuje da bez prisustva kopnenih snaga scenarij brze smjene režima djeluje nerealno. Po njegovom mišljenju, eventualni pokušaj takve strategije značio bi dugotrajniji rat i otvorio pitanje otpornosti sistema u Teheranu.
Modareš podsjeća i na Trumpovu ponudu “imuniteta” pripadnicima Revolucionarne garde koji bi položili oružje, što vidi kao pokušaj podsticanja podjela unutar sigurnosnog aparata. Ipak, takav rasplet, smatra on, moguć je tek ukoliko bi vlast već bila ozbiljno destabilizovana.
Sara Kermanijan sa Univerziteta u Saseksu upozorava da bi, u slučaju neuspjeha smjene režima, posljedice mogle snositi građani. “Ranjena, ali nedirnuta država bi mogla odgovoriti još jačom represijom”, kaže ona za DW, posebno prema dijelovima društva za koje bi vlast procijenila da su podržavali spoljne pritiske.
Drugi cilj: Nuklearni program
Nakon prethodnih zračnih operacija, Trump je tvrdio da su iranska nuklearna postrojenja bila ozbiljno oštećena. Ipak, dio stručne javnosti smatra da se nuklearni program može usporiti, ali ne i u potpunosti eliminisati.
Markus Schnyder navodi da se tehničko znanje o obogaćivanju uranijuma i proizvodnji centrifuga ne može uništiti bombama. Sličan stav iznosi i Diba Mirzei iz Njemačkog instituta za globalne i regionalne studije, ocjenjujući da u trenutku napada nije postojala neposredna praktična prijetnja.
S druge strane, Modareš ističe da je sprječavanje nuklearnog naoružavanja Irana dugoročni strateški cilj Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, bez obzira na to ko je na vlasti. Prema njegovom mišljenju, riječ je o pitanju sigurnosne doktrine, a ne trenutne političke odluke.
Treći cilj: Balistički kapaciteti
Balistički program Irana predstavlja dodatni izvor zabrinutosti za Washington i Tel Aviv. Iran je proteklih godina demonstrirao sposobnost da pogodi ciljeve na velikim udaljenostima, uključujući vojne baze i strateške objekte.
Prema Modarešu, moguće je gađati proizvodne pogone, skladišta i logističke lance, ali ni u ovom slučaju tehnološko znanje ne može biti izbrisano vojnim udarima. On smatra da bi se kapaciteti mogli privremeno oslabiti, ali ne i trajno ukloniti.
Schnyder dijeli slično mišljenje, naglašavajući da Iran posjeduje domaću industriju i sposobnost samostalne proizvodnje projektila. Čak i ako bi postojeći arsenal bio uništen, obnova bi, prema njegovim riječima, bila pitanje vremena.
Četvrti cilj: Pomorske snage
Prema ocjenama pojedinih analitičara, iranska mornarica je vojno ranjivija meta. Schnyder smatra da bi Sjedinjene Američke Države mogle nanijeti ozbiljne gubitke pomorskim snagama, ali upozorava da Iran raspolaže velikim brojem manjih plovila, što bi operaciju učinilo složenijom.
Hormuški moreuz, ključna tačka globalnog snabdijevanja naftom, ostaje centralni faktor u procjeni rizika. Sara Kermanijan ocjenjuje da bi značajno slabljenje iranskih pomorskih kapaciteta moglo umanjiti mogućnost ometanja pomorskog saobraćaja, ali ne i potpuno ukloniti prijetnju.
Sagovornici DW procjenjuju da bi sukob mogao potrajati sedmicama, pa i mjesecima. Tek nakon toga biće moguće sagledati stvarne domete operacija i utvrditi da li su postavljeni ciljevi bili ostvarivi ili su otvorili novu fazu dugotrajne nestabilnosti u regionu.