Administracije u ključnim evropskim državama nemaju jedinstven pristup rješavanju političke krize u Bosni i Hercegovini, dok se paralelno nastavljaju unutrašnje rasprave o ustrojstvu zemlje, Izbornom zakonu i položaju konstitutivnih naroda.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović već duže vrijeme izbjegava direktne javne istupe, ali se njegove političke poruke prenose putem saradnika i stranačkih saveznika. U tom kontekstu pažnju je izazvao istup hrvatskog europarlamentarca Tomislav Sokol, koji je nedavno gostovao na RTV Herceg-Bosne i govorio o političkim odnosima u BiH koristeći terminologiju koja je izazvala brojne reakcije u javnosti.
Ali, glavni problem i dalje ostaje, a to je muslimanska politika. Dakle, muslimanska politika koja je za Evropu deklaratorno, načelno, ali kad treba stvari konkretno realizirati, vidimo da su im svi drugi prioriteti na prvom mjestu. I vidimo da nisu spremni postići nikakav kompromis, nikakav sporazum vezano uz ono što je Hrvatima najvažnije, to je Izborni zakon, podijelio je svoja zapažanja Sokol.
Sokol je istakao i mogućnost da se izmjene Izbornog zakona provedu i bez saglasnosti bošnjačkih političkih aktera.
S muslimanske strane ne vidim spremnost na dogovor, ali stvari se mogu postići mimo njihovog pristanka ako do toga dođe, istakao je.
Govoreći o međunarodnom kontekstu, Sokol je naveo da, kako tvrdi, unitaristička politika više nema podršku Zapada, upozoravajući na moguće posljedice.
I sigurno je to ono što znači da će, ako muslimani ne budu spremni na kompromis u neko dogledno vrijeme, ako se ne urazume, na kraju dobiti rješenje koje će iz njihove perspektive biti puno gore. Dakle, drugim riječima, ako neće biti spremni na dogovor oko Izbornog zakona – a vjerojatno neće biti – jedno jutro će se probuditi s trećim entitetom, kazao je Sokol.
Profesor dr. Nikola Samardžić s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatra da Bosna i Hercegovina, ali i širi prostor bivše Jugoslavije, imaju potrebu za novim ustavnim rješenjem koje bi pomirilo tri ključna principa.
Prvi, da državom upravlja mala i efikasna centralna vlada, u saradnji sa institucijama EU. Drugi, da se poštuju potrebe Srba i Hrvata za etničkim posebnostima, ali tako da entitetska rešenja budu vezana za proces EU i regionalne integracije. Treći, da se integracijom u EU, prvo ulaskom u Schengen, unapred obesmisle svi dalji zahtevi za promenom granica, kako granica više neće biti, kaže prof. dr. Samardžić.
Prema njegovom mišljenju, takvo ustavno rješenje moglo bi istovremeno relaksirati međunacionalne odnose i omogućiti provođenje institucionalnih reformi koje bi državu učinile funkcionalnijom.
Sarajevo bi moralo da s Hrvatskom, koja ima ulogu neighbouring state u procesu evropske integracije, uspostavi novo partnerstvo koje bi podrazumevalo uzajamne kompromise, a koji bi vodili odgovorima na postavljena tri principa, efikasne centralne vlade, regionalne integracije, ili prožimanja i ukidanja granica. Ukratko, i ne želeći nikog da povredim, treći entitet za Schengen i EU, uz čvrste garancije i brzu provedbu, poručuje naš sagovornik.
Politička analitičarka dr. Marika Djolai smatra da Bosna i Hercegovina trenutno nije u vrhu prioriteta Zapada i Evropske unije zbog globalnih sigurnosnih izazova.
Svi su jako zabrinuti za evropsku sigurnost i to je prioritet, kaže dr. Djolai.
Ona navodi da brojni stručnjaci kao jedan od ključnih preduslova za napredak BiH na evropskom putu ističu prestanak miješanja Hrvatske i Srbije u unutrašnje političke procese u zemlji. Posebno se osvrnula na izjave Tomislava Sokola.
Rečnik gospodina Sokola je apsolutno neprimeren i eho je destruktivne retorike iz 90-ih, gde poziva muslimane (?) da se urazume. Bez obzira na to što je pravnik i trebao bi dobro poznavati legalitet procesa pridruživanja, njegove su izjave vrlo političke, upozorava dr. Djolai.
Politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero smatra da političke izjave ne bi smjele ostavljati prostor za višeznačna tumačenja.
Samo spominjanje trećeg entiteta otvorilo je mogućnost različitih interpretacija onoga što je rekao Sokol. Izjava se u Sarajevu interpretira na način koji mi se čini posve pogrešnim. Naime, Sokol ne govori o trećem entitetu u futuru, nego u kondicionalu. Čini mi se da bi bilo bolje da u raspravu nije uvodio termin trećeg entiteta, jer je to pitanje koje je riješeno jednom za svagda Vašingtonskim sporazumom iz proljeća 1994, ističe Gjenero.
Gjenero ocjenjuje da disfunkcionalnost Bosne i Hercegovine nije posljedica visoke decentralizacije Federacije BiH, već problema koje proizvodi centralizirani entitet nastao, kako kaže, etničkim inženjeringom. Kao ključni trenutak narušavanja povjerenja između Bošnjaka i Hrvata navodi izbore iz 2006. godine, kada je Željko Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo BiH.
Politička elita Hrvata u BiH uvjerena je da je nužno regulirati izborna pravila, tako da ona unaprijed osiguraju da svaka zajednica u BiH mora moći samostalno birati svog predstavnika, kaže Gjenero.
Dodaje da, iako Sokol ne zagovara direktno uspostavu trećeg entiteta, njegovo spominjanje tog koncepta kao prijetnje dodatno komplikuje politički ambijent.
Malo je europskih država koje su se studiozno bavile problemima organizacije BiH kao države, a vidljivo je i to da različite administracije u važnim i ozbiljnim članicama imaju bitno različita mišljenja o tome kako rješavati bh. krizu, zaključuje Gjenero.