Vargan, poznat i kao vrganj (Boletus edulis), spada među najcjenjenije gljive u našim šumama. Njegov miris i okus ga svrstavaju u pravu deliciju, ali neiskusni berači često naprave grešku i u korpi završe i njegovi opasni dvojnici.
Zašto dolazi do zabune?
Neke otrovne ili nejestive vrste gljiva na prvi pogled izgledaju gotovo identično kao pravi varganj. Najčešće zamjene su žučna gljiva (Tylopilus felleus) i sotonina gljiva (Boletus satanas), koje mogu izazvati neugodne ili čak opasne posljedice.
Kako razlikovati jestivi varganj od otrovnih dvojnika?
1. Boja cjevčica (donja strana klobuka)
Jestivi varganj: bijele do žućkastozelene.
Žučna gljiva: prljavoružičaste ili sivkaste.
2. Meso na prerezu
Vargan: ostaje bijelo, ne mijenja boju.
Otrovni dvojnici: crveni ili poplave kada se prerežu.
3. Mrežica na dršci
Vargan: svijetla mrežica pri vrhu drške.
Žučna gljiva: tamna mrežica koja je jasno vidljiva.
4. Okus
Vargan: blag i prijatan.
Žučna gljiva: izrazito gorak – dovoljna je mala količina da pokvari cijelo jelo.
Pravilo za berače
Ako gljiva ima ružičaste cjevčice ili mijenja boju kad se prereže → ostavite je u šumi.
Ako niste potpuno sigurni → bolje ne brati.
Vargan jeste kralj šume, ali njegova sličnost sa otrovnim vrstama može biti zamka za neiskusne. Zato je važno naučiti prepoznati osnovne razlike i uvijek brati gljive sa oprezom. Uvijek se vodi onom starom izrekom: “Kad u gljivu nisi siguran – ostavi je!”