data-nosnippet>
Izraelski napad na Iran pokrenut je bez jasne strategije za promjenu režima u Teheranu, a procjene da bi zračni udari mogli potaknuti narodni ustanak u zemlji više su se temeljile na političkim očekivanjima nego na čvrstim obavještajnim analizama. Na to ukazuje više izraelskih sigurnosnih izvora.
Kako navodi britanski list The Guardian, iranske vlasti uspjele su održati kontrolu nad državom uprkos gotovo dvije sedmice intenzivnih bombardovanja. Čak ni atentat na vrhovnog vođu Alija Hameneija nije doveo do destabilizacije režima. U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump razmatra mogućnost okončanja sukoba koji postaje sve skuplji i politički osjetljiviji.
Ključni faktor: 440 kilograma uranija
Prema tvrdnjama bivših i sadašnjih izraelskih obavještajnih i vojnih zvaničnika, dugoročni ishod rata mogao bi u velikoj mjeri zavisiti od sudbine približno 440 kilograma obogaćenog uranija. Taj materijal je, nakon američkih udara prošle godine, ostao pohranjen u podzemnim postrojenjima.
Stručnjaci procjenjuju da bi ta količina bila dovoljna za proizvodnju više od deset nuklearnih bojevih glava ukoliko bi Iran odlučio ubrzati razvoj nuklearnog oružja.
„Tih 440 kilograma uranija jedan je od ključnih pokazatelja kako će ovaj rat završiti i hoće li se smatrati uspješnim“, rekao je jedan bivši visoki izraelski sigurnosni zvaničnik.
Prema njegovim riječima, za Izrael bi najprihvatljiviji scenario bio uklanjanje tog materijala iz Irana ili njegovo stavljanje pod kontrolu vlasti koja bi pružila čvrste međunarodne garancije o sigurnosti nuklearnog programa.
Mogućnost kopnene operacije
Pojedine procjene govore da su Sjedinjene Američke Države razmatrale i mogućnost rizične kopnene operacije čiji bi cilj bio osigurati nuklearni materijal.
U ranijim diplomatskim pregovorima spominjana je i alternativa prema kojoj bi Iran obogaćeni uranij predao trećoj državi pod međunarodnim nadzorom.
Novi vođa i dodatna neizvjesnost
Smrt Alija Hameneija i dolazak njegovog sina Mojtabe Hameneija na čelo države dodatno su povećali neizvjesnost u vezi s budućnošću iranskog nuklearnog programa.
Pojedini analitičari smatraju da je bivši vrhovni vođa godinama odgađao konačnu odluku o izradi nuklearne bombe, iako je Iran paralelno razvijao tehnologiju koja bi to omogućila.
„Kod Alija Hameneija znali smo kako razmišlja. Kod Mojtabe još nemamo dovoljno informacija da bismo procijenili hoće li odmah krenuti prema nuklearnom oružju“, rekao je jedan bivši obavještajni zvaničnik.
Promjena režima kao nerealna opcija
Iako su izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki predsjednik Donald Trump na početku sukoba govorili o mogućnosti promjene režima u Iranu, dio izraelskih analitičara smatra da takav scenario nikada nije bio realan.
„To je bila pusta želja. Nikada nije postojao plan kako srušiti režim samo zračnim napadima“, rekao je jedan obavještajni izvor.
Sličan stav iznijela je i Sima Shine, bivša šefica istraživačkog odjela u Mossadu, koja smatra da se politička promjena u Iranu ne može postići isključivo vojnim bombardovanjem izvana.
Vojni uspjesi bez političke strategije
Uprkos kritikama, izraelski vojni vrh smatra da su dosadašnje operacije donijele određene vojne rezultate. Prema tim procjenama, tokom gotovo dvije sedmice bombardovanja pogođeni su brojni ciljevi povezani s iranskim vojnim programima.
Izraelske snage, prema tim navodima, uništile su značajan dio vojne industrije, pogodile postrojenja za proizvodnju balističkih projektila te oslabile infrastrukturu povezanu s vojnim kapacitetima. Također se navodi da je djelimično uspostavljena zračna dominacija nad dijelom teritorije Irana.
Ipak, mnogi sigurnosni analitičari upozoravaju da vojni uspjesi sami po sebi ne garantiraju dugoročno rješenje ukoliko ne budu praćeni jasnom političkom strategijom.
„Bojim se da ćemo ostati zaglavljeni u ovoj situaciji“, zaključio je jedan bivši izraelski zvaničnik.