data-nosnippet>
Ustavni sud Bosne i Hercegovine na 168. plenarnoj sjednici, održanoj tokom dva dana, razmatrao je niz važnih pravnih pitanja, uključujući zahtjeve za ocjenu ustavnosti, veći broj apelacija, ali i teme koje se odnose na funkcionisanje same institucije.
U fokusu javnosti našle su se odluke donesene u predmetima koji se tiču nadležnosti entiteta, ali i odnosa između državnog i entitetskog nivoa vlasti. Među najznačajnijim odlukama izdvajaju se predmeti U-1/25 i U-13/25.
U predmetu U-1/25, Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu Kemala Ademovića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji je zatražio ocjenu ustavnosti više odredbi Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske.
Nakon razmatranja, Sud je donio više zaključaka, pri čemu je dio spornih odredbi proglašen neustavnim. Posebno se to odnosi na odredbe koje se tiču digitalnog potpisivanja, izdavanja kvalificiranih digitalnih certifikata i personalizacije identifikacionih dokumenata.
Kako je navedeno u odluci:
“Odredbe Zakona o policiji, i to član 141. stav (5) u dijelu „digitalno potpisivanje i izdavanje kvalificiranih digitalnih certifikata, te vršiti personalizaciju dokumenata“ i stav (6) u dijelu „i člana 141a. ovog zakona, kao i zaštite infrastrukture iz stava 5. ovog člana“ i član 141a. stav (4) Zakona o policiji, nisu u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine…”
U obrazloženju se ističe da Republika Srpska prilikom donošenja tih odredbi nije izvršila njihovo usklađivanje sa državnim zakonima koji regulišu oblast identifikacionih dokumenata, uključujući nadležnosti Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine.
S druge strane, određene odredbe istog zakona ocijenjene su kao usklađene sa Ustavom Bosne i Hercegovine. To se, između ostalog, odnosi na ovlaštenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u vezi sa vođenjem evidencija o jedinstvenom matičnom broju, prebivalištu, ličnim kartama i putnim ispravama, kao i na pitanja zaštite informaciono-komunikacione infrastrukture.
Istovremeno, Ustavni sud je u predmetu U-13/25 razmatrao zahtjev jedanaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji su pokrenuli spor protiv Republike Srpske i Narodne skupštine Republike Srpske zbog donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava RS.
Podnosioci zahtjeva tvrdili su da navedena odluka nije u skladu sa više odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući temeljne principe ustavnog poretka i nadležnosti institucija.
Ustavni sud je utvrdio da spor zaista postoji, te zaključio da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava RS nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Kako je precizirano u odluci, osporena odluka nije usklađena sa odredbama koje definišu ustavni poredak države, niti sa konačnim i obavezujućim odlukama Ustavnog suda.
Na osnovu toga, donesena je i konkretna mjera:
“Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava RS prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“.”
Pored toga, Sud je izdao i nalog koji ima direktne posljedice po dalje postupanje institucija u Republici Srpskoj:
“Ustavni sud je naložio Narodnoj skupštini RS, svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama da obustave sve aktivnosti koje preduzimaju na osnovu Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava RS.”
Ova odluka praktično znači trenutni prekid svih aktivnosti koje su bile pokrenute na osnovu sporne odluke, čime se dodatno naglašava obavezujući karakter odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Cjelokupni slučaj još jednom je otvorio pitanje odnosa između državnih i entitetskih institucija, kao i granica njihovih nadležnosti. Ujedno je potvrdio ključnu ulogu Ustavnog suda kao konačnog tumača Ustava Bosne i Hercegovine i čuvara ustavnog poretka zemlje.