Moj stariji brat oduvijek je bio kreten, pravi idiot… a nakon što se prije 3 mjeseca oženio pokazao je da može biti još gori, ma smeće od čovjeka :(… od prvog dana maltretira suprugu, snaja jadna voli ga (ne znam zbog čega) I sve mu oprašta. Ne prođe dan da na nju ne podigne ton ili ruku…
Mama I tata to sve nijemo gledaju I u ova 3 mjeseca niko od njih nije pokušao da barem jednom pomogne našoj nedužnoj djevojci, da se usprotivi mom ludom bratu.
Prije dvije noćI je došao onako polu pijan I počeo da bez razloga psuje snaju. Kao nikada do tada udario ju je zatvorenom pesnicom I to baš jako, kada sam to vidio više nisam mogao trpiti, skočio sam I počeo da se hrvem sa njim. Mnogo je krupniji I jačI od mene, brzo me savladao I bez žaljenja počeo da me bukvalno “gazi”… bio je van sebe, zgrabio je svoju jaknu I ponovo otišao u kafanu.
Nakon toga snaja je sva potresena došla kod mene u sobu I zahvalila mi se jer sam joj pomogao… rekao sam joj kao rođenoj sestri što bih rekao da ga ostavi, da se vrati svojim roditeljima, da nađe muškarca koji će je biti dostojan, nemate pojma kako je lijepa, zgodna, vrijedna, ma kada bi mi bog poslao neku sličnu bio bih najsretniji čovjek na svijetu, a ona mi je kroz plač rekla da osjeća zahvalnost što je neko uz nju, ali da je još uvijek uplašena i zbunjena, jer voli mog brata i ne zna kako da izađe iz te situacije. Tada sam joj rekao da nije sama, da postoji pomoć i da je njena sreća najvažnija. Dogovorili smo da zajedno potražimo načine da se zaštiti, bilo da je to razgovor sa stručnjacima, podrška porodice ili pravne mjere.
Iako je situacija teška i bolna, naučio sam da prava ljubav ne boli i da hrabrost znači stati uz one koje volimo kad su ugroženi. Snaja je pokazala nevjerovatnu snagu i dostojanstvo, a ja sam odlučio da ću učiniti sve što mogu da joj pružim sigurnost i podršku dok ne nađe mir i sreću koju zaslužuje.”