Na dan kada je 11. jula 2001. godine u Potočarima položen kamen temeljac za Memorijalni centar žrtvama genocida, u naselju Džamdžići kod Vlasenice dogodilo se ubistvo koje ni nakon 24 godine nije dobilo pravni epilog. Tog dana je ubijena Meliha Durić, šesnaestogodišnja djevojčica koja se po prvi put nakon rata vraćala sa porodicom da obiđe rodni dom.
Povratak kući koji je trajao samo nekoliko sati
Meliha je zajedno sa ocem i mlađim bratom doputovala u Vlasenicu iz izbjeglištva kako bi posjetila kuću iz koje su izbjegli 1992. godine. No, samo nekoliko sati nakon dolaska, oko 23 sata, iz snajpera je ispaljen metak koji ju je usmrtio dok je boravila u sobi.
Balistička analiza pokazala je da je hitac došao s krova porušene kuće u blizini. Istražni tim predvođen tadašnjim načelnikom Centra službe bezbjednosti Zvornik – osobom koja je godinama kasnije optužena za ratne zločine – sproveo je osnovnu istragu, ali do pravde se nije stiglo.
Optuženi oslobođen, istraga zamrla
Puška iz koje je pucano bila je identifikovana, a osoba povezivana s njom tvrdila je da je oružje tada bilo „na popravci“. Mehaničar to nije potvrdio, ali bez obzira na neslaganja u iskazima, optuženi je 2004. godine oslobođen, a dalja istraga faktički nikada nije nastavljena.
Porodica ubijene djevojčice godinama je ukazivala na propuste i moguće političke pritiske, ali njihov glas nikada nije dobio pravosudni odgovor.
Isti snajper korišten i prije: Sistematski napad?
Dvije sedmice prije Melihinog ubistva, iz iste puške je ranjen jedan povratnik – u istoj kući, istoj sobi. To dodatno potvrđuje sumnje da je u pitanju bio ciljani, sistematski napad.
Prema informacijama koje su istražnim organima dostavljene godinama kasnije, ubistvo Melihe Durić bilo je dio planirane provokacije na dan obilježavanja genocida u Srebrenici. Zbog prisustva međunarodne zajednice u Bratuncu i Potočarima, cilj je, navodno, preusmjeren na Vlasenicu.
Spominju se imena bivših vojnika i ratnih komandanata – uključujući i osobe koje su kasnije bile procesuirane zbog genocida. Ipak, niti jedna nova optužnica nije podignuta.
„Samo želim znati zašto mi je ubijena kćerka“
Otac ubijene djevojke već dvije decenije živi u istom naselju, okružen ljudima koje povezuje s zločinom. Godinama je davao izjave i svjedočio, ali danas, kako kaže, više ne vjeruje u pravdu – samo želi da zna zašto je izgubio kćerku.
“Meliha nije dočekala punoljetstvo. Njen život je prekinut na kućnom pragu. A istina o njenom ubistvu i dalje čeka da bude izgovorena pred sudom.”