Iako je Milorad Dodik formalno izgubio mandat predsjednika Republike Srpske 12. juna 2025. godine, on se i dalje pojavljuje i ponaša kao da je na toj funkciji. Pravosnažnom presudom i odlukom Centralne izborne komisije BiH Dodik više nije nosilac te pozicije, no praksa na terenu pokazuje drugačiju sliku.
Korištenje resursa i protokola
Dodik se i dalje vozi u službenim automobilima, uz policijsku pratnju, a pred Palatom predsjednika RS-a dočekuje ga protokol kao da je i dalje šef entiteta. Uz to, javno se u medijskim nastupima i dalje predstavlja kao predsjednik Republike Srpske.
Potpisivanje zakona i odluka nakon isteka mandata
U julu su u Službenom glasniku RS-a objavljena tri zakona koja su mogla stupiti na snagu samo uz potpis predsjednika. Iako je njegov mandat prestao u junu, Dodik je potpisao te akte. Osim toga, u avgustu je potpisao ukaz o dodjeli odlikovanja, a prema dostupnim informacijama intervenisao je i u dodjeli stana jednoj porodici.
Pravna tumačenja i sporna praksa
Pravni stručnjaci upozoravaju da Dodikovo djelovanje nema ustavni ni zakonski osnov. Profesor ustavnog prava Milan Blagojević naglašava da od dana pravosnažnosti presude Dodik više nije predsjednik, te da su svi njegovi akti poslije tog datuma pravno ništavni.
S druge strane, pojedini zvaničnici iz njegovog kabineta tvrde da presuda formalno nije dostavljena Dodiku, pa stoga odluke koje je potpisao smatraju važećim. Ovakvo tumačenje dodatno produbljuje institucionalnu konfuziju.
Reakcije političkih aktera
Potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković upozorio je da je njemu, kao izabranom zvaničniku, odmah po prestanku mandata ukinuto pravo na službeni automobil i druge resurse, dok Dodik i dalje uživa sve privilegije. On to vidi kao pokazatelj dvostrukih standarda i urušavanja pravnog poretka.
Zaključak
Iako je Dodiku mandat prestao još u junu, njegovo ponašanje i dalje odražava moć i uticaj kakav ima samo predsjednik entiteta. Nastavak korištenja resursa, potpisivanje zakona i odlikovanja, te ignorisanje pravosnažnih odluka sudova i institucija, otvara pitanje – da li u Republici Srpskoj zakoni važe jednako za sve ili postoje pojedinci koji su iznad pravnog sistema?