data-nosnippet>
Iran raspolaže jednim od najvećih raketnih arsenala na Bliskom istoku. Prema procjeni United States Central Command iz 2022. godine, Teheran ima više od 3.000 balističkih projektila. Ipak, ono što posebno zabrinjava Izrael i Sjedinjene Američke Države nije samo njihov broj, već način na koji su raspoređeni – mnogi od njih nalaze se duboko u podzemnim kompleksima izgrađenim unutar iranskih planina, na dubinama koje u nekim slučajevima dosežu i do 500 metara, piše španski list El País.
“Raketni gradovi” skriveni ispod planina
Kako bi zaštitio svoj strateški arsenal od mogućih izraelskih i američkih udara, Iran je tokom posljednjih godina razvio mrežu takozvanih „raketnih gradova“ – velikih podzemnih baza izgrađenih unutar planinskog terena. U tim kompleksima smješteni su tuneli, skladišta i lansirni sistemi namijenjeni čuvanju projektila dugog dometa.
Vojni analitičar Guillermo Pulido ističe da se u tim objektima mogu nalaziti projektili poput Shahab-3, Sejjil i Khorramshahr, čiji domet doseže približno 2.000 kilometara.
Ovim arsenalom upravljaju zračno-svemirske snage Islamic Revolutionary Guard Corps, koje su u više navrata objavljivale snimke iz unutrašnjosti tunela kako bi demonstrirale kapacitete i poslale poruku odvraćanja potencijalnim protivnicima.
Prema procjenama stručnjaka, od oko 3.000 iranskih projektila čak dvije trećine imaju domet dovoljan da pogode ciljeve širom Bliskog istoka. Pored toga, Iran posjeduje i veliki broj bespilotnih letjelica za napade, kao i krstarećih raketa.
Napetosti širom regiona
Napetosti su dodatno porasle nakon izvještaja iranske novinske agencije Tasnim News Agency prema kojem je Iran gađao niz američkih vojnih objekata u regionu.
Iranske rakete su, prema tim navodima, pogodile ili bile usmjerene prema ciljevima u više država koje sarađuju sa Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući Izrael, Bahrein, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Jordan i Saudijska Arabija. Među državama koje se spominju u kontekstu krize nalazi se i Oman, koja je ranije igrala ulogu posrednika u pregovorima o iranskom nuklearnom programu.
Istovremeno, zabilježen je i incident u Hormuški tjesnac, jednoj od najvažnijih svjetskih ruta za transport nafte. Prema dostupnim informacijama, jedan tanker bio je meta napada, pri čemu je stradao član posade. Kroz ovaj prolaz svakodnevno prolazi približno četvrtina svjetskog izvoza nafte, zbog čega svaka destabilizacija tog područja izaziva ozbiljnu zabrinutost na globalnom tržištu energenata.
Slaba zračna odbrana, snažno podzemlje
Iako Iran raspolaže velikim brojem projektila, njegova konvencionalna zračna komponenta smatra se slabijom. Zemlja se u velikoj mjeri oslanja na starije borbene avione poput MiG-29 i F-14 Tomcat, dok je dio protivzračne odbrane oštećen tokom nedavnih napada.
Upravo zato podzemni „raketni gradovi“ imaju ključnu ulogu u iranskoj vojnoj strategiji. Oni omogućavaju skrivanje projektila i lansirnih sistema, čime se povećava šansa da barem dio arsenala ostane operativan čak i u slučaju intenzivnih zračnih udara.
Ključne lokacije raketnih baza
Analitičari navode nekoliko područja u kojima se nalaze važni dijelovi iranskog raketnog sistema. Jedan od najpoznatijih kompleksa nalazi se u blizini grada Khorramabad. U toj regiji smješteni su objekti za skladištenje i lansiranje projektila zemlja-zemlja.
Drugi značajan kompleks nalazi se u blizini grada Tabriz, gdje se prema procjenama nalaze silosi za rakete većeg dometa.
U zapadnom dijelu zemlje, u blizini grada Kermanshah, smještene su vojne baze koje imaju strateški položaj za djelovanje prema ciljevima na Bliskom istoku.
Važan industrijski centar nalazi se i u Isfahan, gdje se nalaze pogoni za proizvodnju i sklapanje raketnih sistema, uključujući komponente i gorivo za balističke projektile.
Hoće li podzemne baze biti presudne
Prema riječima Pulida, učinkovitost iranske strategije u velikoj mjeri zavisi od toga hoće li protivnici uspjeti neutralizirati ulaze i izlaze iz tih podzemnih kompleksa.
Ako bi ti pristupni tuneli bili ozbiljno oštećeni ili blokirani, projektili unutar objekata ne bi mogli biti lansirani. U tom slučaju, tvrđave koje su zamišljene kao zaštita mogle bi postati svojevrsne zamke za vlastiti arsenal.
Slično upozorava i vojni analitičar Jesús Pérez Triana, koji naglašava da će ključnu ulogu u eventualnom sukobu imati obavještajne službe i precizne informacije o tačnim lokacijama podzemnih kompleksa.
Rat projektila kao nova realnost
Pulido aktuelnu situaciju opisuje kao primjer promjene u savremenom načinu ratovanja. Umjesto velikih kopnenih operacija i osvajanja teritorije, sve veću ulogu imaju projektili dugog dometa i sposobnost njihove neutralizacije.
Takav oblik sukoba, koji on naziva „ratom plotuna“, temelji se na razmjeni velikog broja projektila i pokušajima da se protivnički arsenal onesposobi prije nego što bude upotrijebljen.
Ishod takvih sukoba često ne zavisi od zauzimanja teritorije, već od toga koja strana uspije sačuvati ili uništiti veći dio raketnih kapaciteta protivnika. U tom kontekstu, podzemni „raketni gradovi“ ostaju jedan od najvažnijih elemenata iranske strategije odvraćanja.