Novo istraživanje pokazuje da su muslimani i osobe tamnije boje kože u Njemačkoj znatno češće diskriminirani na tržištu nekretnina i rjeđe pozivani na razgledavanje stanova.
Osobe tamnije boje kože i muslimani u Njemačkoj suočavaju se s izraženom diskriminacijom prilikom traženja stanova, pokazuje novo istraživanje Njemačkog centra za integraciju i istraživanje migracija (DeZIM), piše Deutsche Welle.
Stanovanje, kao osnovna životna potreba, snažno utiče na kvalitet života, mentalno zdravlje i profesionalne mogućnosti. Ipak, pronalazak stana u Njemačkoj postaje znatno teži za one koji ne pripadaju većinskom, bijelom stanovništvu.
Statistički dokazi diskriminacije
Nacionalni monitor za diskriminaciju i rasizam (NaDiRa), koji djeluje u okviru DeZIM-a, anketirao je više od 9.500 osoba u periodu od augusta 2024. do januara 2025. godine.
Rezultati pokazuju da su muslimani i crne osobe znatno češće isključivani iz razgledavanja stanova zbog diskriminacije, s vjerovatnoćom od 35, odnosno 39 posto, u poređenju s 11 posto kod osoba koje nisu rasno obilježene.
Istraživači su dodatno testirali ovaj obrazac slanjem prijava na stvarne oglase za stanove. Kandidati su imali iste prihode i nivo obrazovanja, ali različita imena. Osobe s imenima koja zvuče „njemački“ imale su 22 posto šanse da budu pozvane na razgledavanje, dok je ta vjerovatnoća kod imena tipičnih za Bliski istok, Tursku ili Afriku bila 16 posto.
Iskustva iz svakodnevnog života
Belphine Okoth, koja je iz Kenije došla u Njemačku 2023. godine radi poslijediplomskog studija, pet mjeseci je bezuspješno tražila stan u Bonnu. Kaže da je svakodnevno slala prijave, ali bez rezultata.
„Možda postoji pristranost. Kada me stanodavci vide uživo, shvate da nisam ono što su očekivali“, rekla je za Deutsche Welle.
Istraživanje pokazuje da osobe iz rasnih i etničkih manjina češće žive u nesigurnim oblicima stanovanja. Čak 12 posto njih ima ugovore na određeno vrijeme, u poređenju s tri posto kod većinskog stanovništva.
Veći troškovi i prikriveni oblici rasizma
Manjine u Njemačkoj izdvajaju znatno veći dio prihoda za stanovanje. Više od 40 posto svojih primanja za najam troši 37 posto rasno obilježenih osoba, dok je taj udio kod ostalih 30 posto.
Aktivisti upozoravaju da je diskriminacija često prikrivena. Stanodavci rijetko otvoreno priznaju rasne motive, ali se često događa da se stan „iznenada iznajmi“ nakon što kandidat tamnije boje kože dođe na razgledavanje.
Sukobi sa stanodavcima i susjedima
Savjetovališta za borbu protiv diskriminacije bilježe i brojne slučajeve pritisaka i konflikata nakon useljenja, naročito prema crnim samohranim majkama i migrantima. Prijave zbog navodne buke ili kršenja kućnog reda često se pokažu neutemeljenima, ali ipak ostavljaju ozbiljne posljedice po stanare.
Lošiji uslovi stanovanja
Istraživanje DeZIM-a pokazuje i razlike u kvaliteti stanovanja. Oko 57 posto osoba iz rasnih i etničkih manjina živi u stanovima s oštećenjima, u poređenju s 48 posto kod ostalih. Prosječna stambena površina po osobi iznosi 47 kvadratnih metara, dok je kod većinskog stanovništva 69 kvadratnih metara.
Poziv na sistemske promjene
Stručnjaci upozoravaju da su potrebna snažnija zakonska rješenja i zatvaranje pravnih rupa koje omogućavaju diskriminaciju na tržištu nekretnina. DeZIM apeluje na jačanje antidiskriminacijskih zakona i veću zaštitu ranjivih grupa.
„Liberalizacija tržišta stanovanja dodatno je pogoršala položaj manjina. Problem nije u jeziku ili integraciji, već u sistemskim barijerama“, poručio je naučni direktor DeZIM-a Noa K. Ha.
https://shorturl.fm/hbXWK