
Konaković predstavio dokumente o lobiranju RS-a, ali dio javnosti tvrdi da su informacije već poznate
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ponovo se našao u fokusu javnosti nakon konferencije za medije na kojoj je predstavio dokumentaciju o lobističkom angažmanu vlasti Republike Srpske s kanadskom konsultantskom kućom „Dickens & Madson“. Iako je Konaković ovaj potez opisao kao razotkrivanje političkih aktivnosti Milorada Dodika i njegovih međunarodnih kontakata, dio medija i javnosti istakao je da su ključni detalji tog ugovora već ranije bili objavljeni.
Tokom obraćanja u Sarajevu, Konaković je naveo da je Milorad Dodik u septembru prošle godine potpisao ugovor vrijedan četiri miliona američkih dolara s navedenom lobističkom kućom. Kako je pojasnio, cilj tog angažmana bio je zastupanje političkih interesa Republike Srpske i njenog rukovodstva pred američkom administracijom, uključujući kontakte s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trumpom.
Prema Konakovićevim riječima, dokumentacija jasno pokazuje definisane ciljeve lobiranja, kao i finansijske obaveze koje proizlaze iz ugovora. Naveo je da je do sada isplaćeno tri miliona dolara, dok je preostalo još milion dolara koji treba biti uplaćen kako bi ugovor bio u potpunosti realizovan.
Ministar je dodatno istakao da je direktor konsultantske kuće „Dickens & Madson“ Ari Ben-Menashe, izraelsko-kanadski lobista koji tvrdi da je ranije bio povezan s izraelskim obavještajnim strukturama. U ime Republike Srpske, kako je navedeno, ugovor je potpisao Mladen Filipović.
Međutim, pojedini mediji podsjetili su da su isti podaci o ovom ugovoru već ranije objavljeni, uključujući informacije o vrijednosti angažmana, identitetu lobističke kuće, kao i ciljevima političkog zastupanja. Također je ranije objavljeno da je dio sredstava već isplaćen, te da ukupna vrijednost ugovora, preračunata u konvertibilne marke, prelazi šest miliona KM.
Osim toga, raniji izvještaji navodili su da je lobistička kuća imala zadatak organizovati sastanke s međunarodnim političkim i institucionalnim akterima, s ciljem jačanja političkog položaja Republike Srpske na međunarodnoj sceni.
Zbog toga su se nakon posljednje konferencije za medije pojavile kritike u dijelu javnosti, gdje se ističe da predstavljene informacije ne predstavljaju novo otkriće, već ponavljanje već poznatih činjenica. Kritičari smatraju da ovakvi nastupi imaju snažnu političku dimenziju, dok pristalice ministra ističu važnost institucionalnog predstavljanja takvih podataka.
Ovo nije prvi put da Konaković javno govori o dokumentima koji su prethodno bili predmet medijskih izvještaja. Slične situacije zabilježene su i ranije, kada su pojedini podaci predstavljeni na konferencijama za medije, iako su već bili dostupni javnosti kroz istraživačke tekstove.
Najnoviji slučaj ponovo je otvorio raspravu o ulozi političkih institucija u objavljivanju informacija, ali i o granici između političke komunikacije i predstavljanja novih činjenica. Istovremeno, pitanje međunarodnog lobiranja i političkog predstavljanja Bosne i Hercegovine i njenih entiteta ostaje tema od velikog interesa za domaću i međunarodnu javnost.
