“OTAC JE HTIO DA GA UBIJE, NIJE MU DAO DA PJEVA” Komšije Halida Bešlića otkrile kakav je zapravo bio pjevač: “Čuvali smo ovce zajedno”

Legendarni pjevač Halid Bešlić preminuo je u 71. godini života nakon duže borbe s bolešću. Rođen je i odrastao u selu Vrapci, nedaleko od Knežine, u srcu Bosne, gdje ga mještani i danas pamte s posebnim ponosom i toplinom.

Ekipa emisije Metar mog sela nedavno je posjetila Halidovo rodno mjesto, gdje su stanovnici evocirali uspomene na djetinjstvo i mladost pjevača koji je iz malog sela stigao do najvećih svjetskih pozornica.

– Pamtim ga još dok smo momkovali, kad je oženio Sejdu, kad je počeo pjevati – prisjeća se jedan od njegovih poznanika. – Otac mu u početku nije dao da se bavi muzikom, čak mu je zabranjivao da pjeva. Radio je na građevini, i kad je jednom pukla sekira u gredu, samo je rekao: “Idem u pjevače.”

Drugi mještanin dodaje da je Halid od djetinjstva bio poznat po dobroti i skromnosti:
– Njega znaju odavde do Amerike. Gdje god je trebalo da se pokaže kao čovjek, pokazao se. Takav je bio i ostao – naš narodni čovjek.

Mještani su podsjetili i na njegovu humanost:
– Za našu džamiju dao je 20.000 maraka. Pomagao je kad god je mogao. Moj brat je poginuo u saobraćajnoj nesreći, Halid je tada donirao 40.000 maraka za porodicu – govori jedan od mještana.

Halid je osnovnu školu završio u Knežini, a svakog dana je iz Vrapaca do škole putovao pješice, pjevajući putem.
– S brda kad bi krenuo, čulo se kako pjeva. Moj otac mu je bio učitelj. Bio je skroman, fin i uvijek nasmijan – prisjeća se stanovnik Knežine.

U svom rodnom kraju, Bešlić je ostao rado viđen gost. Mještani s ponosom pokazuju fotografije s proslava na kojima je Halid rado uzimao mikrofon i pjevao “kao nekad”.
– Ma kakvi, evo ti ga – sjedi, peva, isti kao što je bio uvijek. Nema dizanja nosa. Jednostavan, narodan čovjek – kažu njegovi sugrađani.

Jedan od Halidovih vršnjaka kroz osmijeh dodaje:
– Čuvao sam ovce s njim, čoveče. Bio je tada isti kao i sada – dobar, miran i nasmijan. Volio je da pjeva još kao dijete, kaže: “Otvorim prozor, pustim glas, da me čuju i na brdu.”

Halid Bešlić ostat će zapamćen ne samo po bezvremenskim pjesmama koje su obilježile generacije, već i po svojoj jednostavnosti, ljudskosti i neraskidivoj vezi sa zavičajem koji ga je oblikovao.