data-nosnippet>
Otkriveni dramatični detalji pregovora SAD-a i Irana: Prijetnje, tajni kanali i ključna uloga Kine
Dok je svijet strepio od otvorenog sukoba, iza kulisa su se odvijali intenzivni i krajnje neizvjesni pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, koji su u jednom trenutku bili na ivici potpunog kolapsa.
Prema navodima američkog portala Axios, ključni preokret dogodio se kada je vrhovni iranski vođa Modžtaba Hamenei prvi put od početka sukoba dao nalog pregovaračima da pokušaju postići dogovor. Ova odluka donesena je gotovo paralelno s javnim prijetnjama tadašnjeg američkog predsjednika Donald Trump o „potpunom uništenju Irana“.
Diplomacija u sjeni prijetnji
Iako su javne izjave bile izuzetno oštre, diplomatski kanali su cijelo vrijeme ostali aktivni. Neizvjesnost je bila tolika da čak ni najbliži Trumpovi saradnici nisu znali hoće li pregovori rezultirati dogovorom ili eskalacijom.
U isto vrijeme, američka vojska na Bliskom istoku bila je u završnoj fazi priprema za veliku vojnu operaciju, dok su saveznici izražavali zabrinutost zbog mogućeg iranskog odgovora. Civili u Iranu počeli su napuštati svoje domove, strahujući od najgoreg scenarija.
Haotični pregovori i uloga posrednika
Prelomni trenutak dogodio se u ponedjeljak ujutro, kada je američki izaslanik Steve Witkoff iranski prijedlog nazvao „katastrofalnim“. Uslijedio je dan pun napetih i ubrzanih diplomatskih razmjena.
Ključnu ulogu odigrali su posrednici iz Pakistana, koji su prenosili poruke između Witkoffa i iranskog ministra vanjskih poslova Abas Aragči. U proces su bili uključeni i Egipat te Turska, što dodatno potvrđuje složenost pregovaračke mreže.
Do večernjih sati usaglašen je američki prijedlog o dvosedmičnom primirju, ali je konačna odluka ostala u rukama Hameneija.
Tajnost, strah od atentata i kineski utjecaj
Zbog ozbiljnih sigurnosnih prijetnji, uključujući mogućnost atentata, Hamenei je komunikaciju vodio isključivo putem kurira. Njegovo uključivanje u pregovore držano je u strogoj tajnosti.
Dva izvora opisuju njegov pristanak kao „prijelomni trenutak“ koji je omogućio daljnji napredak.
Ministar Aragči imao je ključnu ulogu i unutar Irana, gdje je morao uvjeriti Revolucionarnu gardu da podrži pregovore. Paralelno s tim, Kina je savjetovala Teheran da pronađe izlaz iz sukoba, čime je dodatno utjecala na tok događaja.
Paralelne prijetnje i približavanje dogovoru
Do utorka ujutro pregovori su pokazivali konkretan napredak, iako je Trump istovremeno slao dramatične poruke upozoravajući da bi „cijela civilizacija mogla nestati“.
Uprkos takvim izjavama, pregovori nisu prekinuti — naprotiv, dobili su na intenzitetu.
Potpredsjednik JD Vance koordinirao je aktivnosti s Pakistanom, dok je izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio u stalnoj komunikaciji s Trumpom. Izrael je, prema izvorima, sve više strahovao da bi mogao izgubiti utjecaj nad procesom.
Postignuto primirje, ali ne i trajno rješenje
Do utorka oko podne postignuto je načelno slaganje o primirju. Nekoliko sati kasnije, pakistanski premijer objavio je uvjete i pozvao obje strane na prihvatanje sporazuma.
Iako je Trump bio pod snažnim pritiskom saveznika da odbije dogovor, primirje je na kraju ipak prihvaćeno — što je iznenadilo čak i njegove najbliže saradnike.
Neposredno prije objave, Trump je osigurao podršku Netanyahua, a zatim finalizirao dogovor s pakistanskim vojnim vrhom. Američke snage ubrzo su dobile naredbu za povlačenje.
Iran je potom potvrdio da će poštovati primirje i najavio ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca za međunarodnu plovidbu.
Šta slijedi?
Iako je dogovor postignut, ostaje niz otvorenih pitanja — uključujući koliko će Iran zaista omogućiti slobodan promet i hoće li se Izrael striktno pridržavati primirja.
Američki planovi navodno uključuju pokušaj da se Iran prisili na odustajanje od nuklearnog programa i razvoja balističkih projektila, što bi moglo biti centralna tema narednih pregovora.
Uprkos trenutnom smirivanju tenzija, razlike između dvije strane i dalje su duboke, a mogućnost novog sukoba nije isključena. Dok Washington tvrdi da su oštre prijetnje bile ključne za postizanje dogovora, Teheran ih vidi kao dokaz nepouzdanosti — i otvoreno postavlja pitanje: je li ovo zaista kraj ili samo pauza?