data-nosnippet>
Strah od novog fronta rata: Postrojenja za vodu u Zaljevu mogla bi postati ključna meta
Širom Bliskog istoka raste zabrinutost da bi jedan od najvažnijih resursa za život – pitka voda – mogao postati nova meta u sve napetijem sukobu u regiji. Posebno su izložene države Zaljeva koje gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji, procesu kojim se morska voda pretvara u pitku.
U zemljama poput United Arab Emirates ogromni vodeni parkovi, golf-tereni i moderne gradske četvrti postoje upravo zahvaljujući toj tehnologiji. Međutim, ista ta infrastruktura danas se smatra i jednom od najvećih ranjivosti regije.
Jedna stanovnica Emirata, koja je za CNN govorila pod pseudonimom Sofia, opisala je strahove koje donosi trenutna eskalacija sukoba.
„Na kraju dana, mi smo ipak u pustinji“, rekla je. Nafta i plin možda pokreću ekonomiju, ali voda je, kako kaže, „temelj našeg opstanka“.
Napetosti rastu kako sukob eskalira
Kako se tenzije između Iran i njegovih protivnika povećavaju, sve je više bojazni da bi ključna infrastruktura mogla postati meta napada.
Zvaničnici u Bahrain saopćili su da je iranski dron oštetio jedno postrojenje za desalinizaciju, iako snabdijevanje vodom nije bilo poremećeno. Incident je uslijedio nakon što je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi optužio United States da je pogodio postrojenje za desalinizaciju na iranskom otoku Qeshm Island, što je, prema njegovim riječima, pogodilo desetine sela. Washington je te tvrdnje negirao.
Ova razmjena optužbi dodatno je skrenula pažnju na stotine desalinizacijskih postrojenja širom Zaljeva koja osiguravaju pitku vodu za približno 100 miliona ljudi.
Regija gotovo potpuno ovisi o desalinizaciji
Dok Iran veći dio pitke vode dobija iz rijeka i podzemnih izvora, države Zaljeva imaju vrlo ograničene prirodne rezerve slatke vode. U nekim državama, poput Kuwait, Oman i Bahrain, desalinizacija pokriva gotovo cjelokupne potrebe za pitkom vodom.
Veliki gradovi, uključujući Abu Dhabi, Dubai, Dohu, Kuwait City i Jeddah, danas su gotovo potpuno ovisni o vodi proizvedenoj u tim postrojenjima.
Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Univerzitetu Utah, opisao je države Zaljeva kao „kraljevstva slane vode“.
„One su globalne supersile u proizvodnji umjetne vode iz mora, pokretane fosilnim gorivima“, rekao je.
Voda kao potencijalno oružje
Napadi na civilnu infrastrukturu, uključujući vodne sisteme, zabranjeni su međunarodnim pravom. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se pravila ratovanja posljednjih godina mijenjaju.
Laurent Lambert sa Doha Institute for Graduate Studies upozorio je da bi sistematski napadi na desalinizacijska postrojenja predstavljali ozbiljno kršenje međunarodnog prava i mogli bi dovesti do dramatičnih posljedica.
„Zemlje Zaljeva imaju zalihe vode koje mogu trajati svega nekoliko sedmica“, rekao je Lambert.
Sličnog je mišljenja i David Michel iz Center for Strategic and International Studies, koji navodi da bi koordinirani napad na takvu infrastrukturu predstavljao ozbiljnu i opasnu eskalaciju.
Presedani iz prošlih sukoba
Historija pokazuje da su vodni resursi već bili indirektna meta ratova u regiji. Tokom Gulf War 1991. godine, Irak je ispustio ogromne količine nafte u Persian Gulf, što je ozbiljno zagadilo morsku vodu koju koriste desalinizacijska postrojenja.
Kuvajt je tada bio primoran zatražiti pomoć susjednih država koje su slale cisternama pitku vodu kako bi ublažile krizu.
U posljednjim godinama, napadi na vodnu infrastrukturu postali su sve češći u različitim sukobima širom svijeta. Primjeri uključuju udare na vodne sisteme tokom rata u Ukrajini, kao i uništavanje vodovodnih mreža u Gaza Strip.
„Voda je postala i meta i oružje rata“, upozorila je Marwa Daoudy sa Georgetown University.
Ranjiva infrastruktura
Osim direktnih napada, desalinizacijska postrojenja suočena su i s drugim prijetnjama. Često su smještena u blizini elektrana, luka ili industrijskih zona, pa mogu biti oštećena i tokom napada na druge ciljeve.
Ranije su zabilježena oštećenja u postrojenjima Fujairah F1 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Doha West u Kuvajtu, koja su bila indirektna posljedica udara na okolnu infrastrukturu.
Stručnjaci također upozoravaju na mogućnost kibernetičkih napada. Američke vlasti su 2023. godine saopćile da su hakerske grupe povezane s Iranom pokušale napade na vodnu infrastrukturu u više saveznih država.
Posljedice bi mogle biti ogromne
Iako zemlje Zaljeva imaju određene strateške rezerve vode i značajne finansijske resurse za krizne situacije, dugotrajno oštećenje velikih postrojenja moglo bi imati ozbiljne posljedice.
„Njihov gubitak vrlo lako može postati egzistencijalna prijetnja“, upozorio je Zane Swanson iz programa za sigurnost hrane i vode pri CSIS-u.
U slučaju ozbiljnih prekida, vlasti bi mogle uvesti ograničenja potrošnje, zatvaranje vodenih parkova i bazena, pa čak i privremeno obustaviti pojedine industrijske i poljoprivredne aktivnosti.
Crvena linija koja bi promijenila sukob
Stručnjaci naglašavaju da Iran zasad nije pokrenuo koordinirani napad na desalinizacijsku infrastrukturu u Zaljevu. Međutim, upozoravaju da bi uzajamni udari na ključnu infrastrukturu mogli potaknuti takav scenarij.
Neki analitičari smatraju da bi takav potez predstavljao dramatičnu eskalaciju sukoba.
Michael Christopher Low ističe da bi sistematski napadi na postrojenja za proizvodnju pitke vode bili potez s ogromnim političkim i psihološkim posljedicama.
„To bi bilo poput posezanja za nuklearnim oružjem“, rekao je, dodajući da bi posljedice takvog poteza bile teško predvidive i potencijalno razorne za cijelu regiju.