Analiza sarajevskog univerzitetskog profesora Jahje Muhasilovića, objavljena na portalu Stav pod naslovom „Geografska anatomija propale države: Slučaj Hrvatska“, izazvala je snažne reakcije u susjednoj Hrvatskoj, ali i privukla pažnju regionalnih medija i političkih krugova.
Ovaj tekst, u kojem autor iznosi kritički osvrt na geopolitički, ekonomski i infrastrukturni položaj Hrvatske, izazvao je burne komentare, a dio analize prenio je i Jutarnji list. Hrvatski medij posebno se osvrnuo na reakciju bivšeg reisul-uleme Mustafe ef. Cerića, čiji je komentar dodatno proširio raspravu o ovoj temi.
Prema navodima Jutarnjeg lista, tekst profesora Muhasilovića izazvao je značajnu pažnju javnosti, ali i kontroverze zbog načina na koji analizira strukturu i održivost hrvatske države.
“Prije otprilike mjesec dana priličnu je pozornost javnosti podigao tekst dr. Jahje Muhasilovića, docenta na Odsjeku za međunarodne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. U tekstu, objavljenom na portalu Stav.ba, Muhasilović donosi izrazito pesimističnu i kontroverznu analizu Hrvatske, prikazujući je kao geografski, politički i ekonomski neodrživ projekt”, piše Jutarnji list.
U nastavku se prenose i direktni navodi iz njegove analize, u kojima autor iznosi oštre ocjene o državnoj strukturi i njenim dugoročnim izgledima:
“Hrvatska nije država u funkcionalnom, geopolitičkom smislu; ona je logistička noćna mora, historijski incident i ekonomski neodrživ projekt dizajniran da propadne onog trenutka kada prestane infuzija iz nekog imperijalnog centra.”
Prema interpretaciji Jutarnjeg lista, Muhasilović posebnu pažnju posvećuje geografskom obliku i teritorijalnom rasporedu države, koji, kako tvrdi, predstavlja ozbiljan strateški izazov.
Navodi se da autor Hrvatsku opisuje kao primjer “države bez strateške dubine”, ističući da njen teritorijalni oblik i povezanost različitih regija stvaraju dugoročne infrastrukturne i razvojne poteškoće.
Kao primjer navodi se i izgradnja ključne saobraćajne infrastrukture:
“Izgradnja autoceste A1 (‘Dalmatine‘) nije bila ekonomski potez; to je bio očajnički, preskupi politički čin da se ‘zašije‘ Dalmacija za Zagreb.”
U analizi se dodatno naglašava postojanje regionalnih neravnoteža, uz tvrdnju da određeni dijelovi države ekonomski zavise od drugih.
Takav model, kako se navodi, dovodi do situacije u kojoj pojedine regije stagniraju, dok se ukupni razvoj države oslanja na ograničene sektore.
Autor također dovodi u pitanje nivo stvarne nezavisnosti države, navodeći:
“Hrvatska nikada nije imala kapacitet da stoji sama.”
U tom kontekstu, dodatno problematizira koncept suvereniteta, tvrdeći:
“Suverenitet o kojem trube domoljubi ne postoji.”
Posebno kritički osvrt odnosi se na ekonomsku strukturu, u kojoj turizam ima dominantnu ulogu.
“Turizam u Hrvatskoj nije industrija; to je ekstraktivni kolonijalizam.”
Uz to, iznosi i širu ocjenu ekonomskog modela:
“Država ne proizvodi ništa – ona iznajmljuje svoju geografiju.”
U završnici analize koristi se metaforički prikaz položaja države unutar evropskog konteksta:
“Hrvatska je danas ‘Potemkinovo selo‘ Europske unije.”
Autor zaključuje snažnom simboličnom porukom:
“To nije država. To je resort. A resorti nemaju budućnost, oni imaju samo sezone.”
Objavljivanje ove analize izazvalo je široku raspravu u medijima i javnosti, dok su pojedini mediji fokus stavili i na političke i društvene reakcije koje su uslijedile nakon njenog objavljivanja. Rasprava o iznesenim tvrdnjama i njihovim implikacijama nastavlja se kako u akademskim, tako i u političkim krugovima širom regiona.