Prva etapa ovogodišnjeg Marša mira uspješno je završena. Više od 6.000 učesnika stiglo je do zvorničkog naselja Liplje, gdje će provesti noć.
Među njima je i Sabina Salihović, koja već treću godinu zaredom učestvuje u ovom emotivnom pohodu posvećenom žrtvama genocida u Srebrenici. Njen otac je 1995. godine pokušao doći do slobodne teritorije u Nezuku, ali nažalost nije uspio.
„Imala sam sedam godina kada je pala Srebrenica. Dobro se sjećam tih dana. Moj amidža je preživio, ali babo nije. Preminuo je u njegovom naručju kod poznatog mjesta koje svi nazivaju ‘zloglasna bukva’. Njegove posljednje riječi bile su: ‘Nezire, ako preživiš, čuvaj mi moje kćeri’. Babo nas je imao četiri,“ prisjeća se Sabina kroz suze.
Za Sabinu je upravo to mjesto – kod bukve – najteži trenutak tokom cijelog puta.
„Uvijek se psihički pripremam za taj dio. Tu mi je babo izgubio život. Nekad plačem na glas, nekad samo šutim. Uvijek se zapitam – zašto baš on, zašto smo ostali bez njega, zašto smo ostale siročad“, govori Sabina.
Ipak, raduje je što sve više mladih učestvuje na Maršu mira, što daje nadu u bolju budućnost.
„Važno je da se okrenemo budućnosti bez mržnje, ali i da ne zaboravimo prošlost. Moramo zauvijek pamtiti istinu – ovdje se desio genocid. To mora ostati kao jasna poruka narednim generacijama“, zaključuje Sabina Salihović.
Sabina će, zajedno s ostalim učesnicima, preći više od 100 kilometara, a 11. jula prisustvovat će kolektivnoj dženazi u Potočarima za sedam novoidentifikovanih žrtava.
Izvor: Vijesti.ba