Ulaskom u četvrtu godinu aktuelnog mandata, nezadovoljstvo radom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine postaje sve otvorenije – i to iz redova stranaka koje čine vladajuću većinu na državnom nivou. Lideri Trojke u posljednje vrijeme iznose sve oštrije i direktnije ocjene, koje se svode na zajednički zaključak: od sadašnjeg saziva Vijeća ministara ne treba očekivati ozbiljne rezultate.
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić nedavno je poručio da je iluzorno očekivati napredak od aktuelnog Vijeća ministara. Sličan stav iznio je i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, koji je prije nekoliko dana rad državne vlade ocijenio – nulom.
Novoizabrana predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić već znatno duže vrijeme ima opozicioni odnos prema Vijeću ministara, iako kadar njene stranke učestvuje u njegovom radu, piše Haris Imamović.
Konsenzus bez odgovornosti
Kada se podvuče crta, jasno je da unutar same Trojke postoji saglasnost kako Vijeće ministara, kojim predsjedava Borjana Krišto, bilježi izrazito loš učinak. Istovremeno, nijedna od stranaka sa sjedištem u Sarajevu ne pokazuje namjeru da na naredne izbore izađe braneći rezultate rada državne vlade.
Ključno pitanje, međutim, ostaje bez odgovora: ko će snositi političku odgovornost za stanje u kojem se Bosna i Hercegovina danas nalazi?
Lideri Trojke jasno poručuju da tu odgovornost ne žele preuzeti. Konaković, obrazlažući svoju negativnu ocjenu, odgovornost prebacuje na politiku SNSD-a:
“Nije teško objasniti da je to mahom zbog te destruktivne politike SNSD-a koji ima dejtonski ključ za blokiranje, prečesto ga koristi, čekaju upute iz Moskve i nanose štetu s njima.”
Problem je, međutim, u tome što su istu argumentaciju, uoči izbora 2022. godine, koristile SDA i DF, koje su tada bile dio Vijeća ministara. Tada je Trojka tvrdila da se, uprkos SNSD-u, moglo i moralo bolje. Danas se isti standardi vraćaju onima koji su ih tada nametali.
Ako su SDA i DF mogli postići više uprkos blokadama, onda je to, po istoj logici, mogla i Trojka. Upravo ti sopstveni kriteriji danas se vraćaju kao politički bumerang.
Odgovornost Predsjedništva
Političku odgovornost za aktuelni saziv Vijeća ministara snosi onaj ko ga je imenovao – Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Preciznije, dva njegova člana: Denis Bećirović i Željka Cvijanović, koji su preglasavanjem Željko Komšić imenovali Borjanu Krišto za mandatarku.
Uzimajući u obzir političku platformu koju predstavlja Cvijanović, odgovornost za posljedice tog poteza dominantno pada na Bećirovića, koji je svjesno odlučio da zajedno s njom preglasa Komšića.
Vrijedi podsjetiti da je Bećirović tada odluku o imenovanju Krišto ocijenio kao historijski uspjeh:
“Najbrže imenovanje mandatara u postdejtonskom periodu.”
Uz poruku da dolazi vrijeme “pozitivnih vijesti” i da građani više neće biti taoci blokada, Bećirović je najavio kretanje države naprijed. Danas, te riječi zvuče kao politička ironija.
Postojala je i treća opcija
Bećirović je kasnije tvrdio da su postojale samo dvije mogućnosti: imenovanje Krišto ili ostanak Zoran Tegeltija u tehničkom mandatu. Međutim, postojala je i treća opcija.
Bećirović se mogao udružiti s Komšićem i preglasati Cvijanović, te imenovati mandatara izvan HDZ-a i SNSD-a. U takvom scenariju, opozicija iz Republike Srpske mogla je od početka biti dio Vijeća ministara, jer Dom naroda ne učestvuje u procesu njegovog imenovanja.
Time bi se dobilo Vijeće ministara bez SNSD-a i HDZ-a, koje bi, i uz blokade u Domu naroda, moglo raditi ono što je u njegovoj nadležnosti. Današnja situacija pokazuje da izgovor o “funkcionalnom Domu naroda” nije donio rezultate.
Propuštena prilika
U takvom Vijeću ministara, ključne sigurnosne i finansijske pozicije ne bi bile u rukama kadrova SNSD-a. Tokom kriznih momenata, institucije bi mogle djelovati bez političkih kočnica, a država bi, uprkos zakonodavnim blokadama, bila u stabilnijem stanju nego danas.
Nazvati stvari pravim imenom
Bećirović je donio političku odluku kakvu je donio. Procijenio je da je bolje formirati Vijeće ministara sa SNSD-om i HDZ-om nego bez njih. Taj izbor danas ima jasne posljedice.
Vrijeme je da se odgovornost imenuje bez uvijanja. Ako već svi unutar Trojke bježe od aktuelnog saziva Vijeća ministara, onda ono mora biti nazvano onim što jeste:
Bećirovićevo Vijeće ministara.