data-nosnippet>
U prilogu RTV HB: Kritike prema politici Sarajeva i poruke o položaju Hrvata u BiH
Sarajevo već godinama gradi napete političke odnose prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ali i prema Republici Hrvatskoj, navodi se u prilogu RTV HB, medija bliskog HDZ-u BiH. U prilogu se ističe da se takav odnos odvija uprkos činjenici da zvanični Zagreb kontinuirano zagovara evropski put Bosne i Hercegovine i pruža podršku njenim zapadnim integracijama.
Autor priloga tvrdi da se u javnom prostoru često mogu čuti optužbe i kvalifikacije usmjerene prema Hrvatima, od njihovog označavanja pogrdnim nazivima do osporavanja ustavnog principa konstitutivnosti i legitimnog političkog predstavljanja. Takvu politiku RTV HB opisuje kao „malignu“, smatrajući da se njome dodatno produbljuju političke podjele u zemlji.
Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač smatra da je aktuelna retorika u velikoj mjeri povezana s predstojećim općim izborima u Bosni i Hercegovini, ali da iza nje postoje i dublji politički razlozi.
“Sad je u tijeku predizborna kampanja u BiH za opće izbore i onda je, naravno, zgodno za političko Sarajevo da udara po Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Ima tu i folklora, ali i uvjerenja”, navodi Kovač, dodajući kako se u suštini radi o borbi za nametanje narativa o budućem unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine.
Slično razmišlja i novinar Marko Ljubić, koji smatra da, prema njegovom viđenju, u dijelu bošnjačke politike postoji strategija usmjerena ka političkoj dominaciji.
“Bošnjački pritisak je potpuno jasna paradigma politike koja treba preuzeti Federaciju BiH, odlučivati s bošnjačkih političkih pozicija i formirati koncept društva u kojem neće biti političkog identiteta hrvatskog naroda”, navodi Ljubić.
Govoreći o odnosima između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sagovornici RTV HB ocjenjuju da bi hrvatska politika, kako u BiH tako i u Republici Hrvatskoj, trebala zauzeti jasnije političke stavove, umjesto da se, kako navode, neprestano opravdava i dokazuje vlastitu dobronamjernost.
Ljubić smatra da se narativ o ulozi Hrvatske tokom ratnih dešavanja više ne bi trebao koristiti kao argument u aktuelnim političkim raspravama.
“Hrvatska politika u RH i ovdje u BiH mora imati jasne stavove. Mi moramo postaviti stvari na poziciju suverenosti hrvatskog naroda, a ne samo konstitutivnosti i ravnopravnosti, jer su one tek posljedice suverene odluke jednog naroda”, poručuje Ljubić.
U završnom dijelu priloga navodi se kako Hrvati u Bosni i Hercegovini, uprkos političkim izazovima i, kako autori ocjenjuju, negativnoj atmosferi, i dalje imaju mogućnost da kroz političko jedinstvo štite svoje interese.
Kovač smatra da je za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini od ključne važnosti očuvati političku povezanost i biti svjestan vlastitog položaja kako bi ostvario što bolju zastupljenost u sredinama u kojima živi.
Na kraju priloga ističe se da je Bosna i Hercegovina nastala dogovorom tri konstitutivna naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba – te da, prema stavu autora, njen dugoročni prosperitet može biti osiguran jedino kroz međusobnu ravnopravnost i uvažavanje svih konstitutivnih naroda.
“U konačnici, temeljna činjenica ostaje nepromijenjena: tri suverena naroda – Hrvati, Bošnjaci i Srbi – međusobnim su dogovorom odlučili formirati državu Bosnu i Hercegovinu. Upravo zbog toga, ova zemlja može postojati i biti prosperitetna isključivo kao država triju, u svemu jednakopravnih, konstitutivnih naroda”, navodi se u prilogu.