data-nosnippet>
Kada je Slaven Kovačević 2023. godine u javnosti predstavio prvu stranicu odluke Malog vijeća Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, taj potez tada je tumačen kao politički dobitak. Međutim, dvije godine kasnije pokazalo se da je upravo taj slučaj ozbiljno opteretio njegovu političku poziciju.
Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava odbacilo je Kovačevićev zahtjev, navodeći niz nepravilnosti tokom postupka. U obrazloženju presude istaknute su sumnje u manipulacije nacionalnim izjašnjavanjem, kao i pokušaji politizacije i zloupotrebe sudskog procesa, što je, prema ocjeni Suda, dovelo do nedopustivosti zahtjeva.
Takav epilog otvorio je pitanje da li bi Središnje izborno povjerenstvo BiH uopće trebalo razmatrati eventualnu kandidaturu Slavena Kovačevića na funkcije koje podrazumijevaju jasno nacionalno izjašnjavanje. Posebno jer ga je Demokratska fronta već istaknula kao kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Tokom prvostepenog postupka pred Sudom, Kovačević je odbio da se nacionalno izjasni, navodeći da to nije relevantno za predmet. Sud je tada konstatirao da se nije identificirao ni s jednim od tri konstitutivna naroda. Međutim, kasnije su se pojavili podaci sa zvanične internet-stranice Gradskog vijeća Sarajeva u kojima je bio označen kao Hrvat, što je, prema Sudu, ozbiljno dovelo u pitanje vjerodostojnost njegovih tvrdnji.
Osim pitanja nacionalnog identiteta, Sud je ukazao i na neprimjeren način komunikacije tokom postupka. U presudi se navodi da je Kovačević iznosio uvredljive i pogrdne kvalifikacije na račun predsjednice Suda i članova Velikog vijeća, koje su ocijenjene kao lični napadi bez pravnog utemeljenja i izvan okvira dozvoljene kritike. Takvo ponašanje dodatno je narušilo ozbiljnost i kredibilitet samog zahtjeva.
Sud je također zaključio da je došlo do zloupotrebe prava na podnošenje predstavke. Prema ocjeni Velikog vijeća, zahtjev je korišten kao sredstvo političkog djelovanja, a ne isključivo radi zaštite ljudskih prava, čime je pravosudni mehanizam stavljen u funkciju političke strategije.
Kovačević je u toku postupka tvrdio i da su postojali politički pritisci i lobiranja, uključujući navodne aktivnosti pojedinih političkih aktera i predstavnika iz Hrvatske. Iako Sud nije mogao potvrditi takve tvrdnje, ocijenjeno je da su one dodatno doprinijele politizaciji procesa.
U konačnici, Evropski sud za ljudska prava zaključio je da su Kovačevićevi postupci ometali pravilno vođenje postupka i da su bili usmjereni ka ostvarivanju političkih ciljeva. U kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje je pitanje nacionalnog izjašnjavanja snažno povezano s izbornim sistemom, ova presuda otvorila je ozbiljnu dilemu o njegovom daljem političkom angažmanu.
Manipulacija nacionalnim identitetom, kako se navodi u presudi, može ozbiljno narušiti povjerenje u demokratski i izborni sistem. Zbog toga se očekuje da nadležne institucije, prije svega izborna tijela, temeljito analiziraju sadržaj presude kako bi se zaštitio integritet izbornog procesa.
U širem političkom kontekstu, slučaj dolazi u trenutku pojačanih političkih tenzija i sve izraženije borbe za poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Unutar HDZ BiH već se govori o rastućoj konkurenciji, posebno nakon najava kandidatura poput Zlatko Miletića, kao i mogućih zajedničkih kandidata hrvatskih stranaka izvan HDZ-a. U tom kontekstu sve češće se spekulira i o mogućnosti da se Dragan Čović ipak odluči na kandidaturu, iako je ranije tvrdio da to ne planira.