data-nosnippet>
Istraživanja o ratnim zločinima nad civilima u opkoljenom Sarajevu, poznatim kao takozvani „sarajevski safari“, započela su još sredinom devedesetih godina. Jedan od prvih novinara koji je javno otvorio ovu temu bio je Domagoj Margetić, koji je još 1995. godine boravio u Sarajevu i razgovarao s tadašnjim zamjenikom direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju, Nedžad Ugljenom.
Prema navodima Margetića, Ugljen je u tom periodu već formirao opsežne spise o tzv. ljudskom safariju, uključujući i iskaz italijanskog državljanina koji je govorio o osobama uključenim u organizaciju, logistiku i realizaciju snajperskih napada na civile u Sarajevu.
„I prvi put mi je Nedžad spomenuo da je cijela priča organizirana preko Srpske radikalne stranke, odnosno da je to rađeno preko Šešelja i preko njegovih ljudi. I tu je spomenuo i Aleksandra Vučića, koji je u tom trenutku bio, ako se ne varam, poslanik u Parlamentu, pa i u Skupštini Srbije“, rekao je Margetić.
U tom periodu novinar je objavio i prve tekstove o ovoj temi. Međutim, nakon ubistva Nedžada Ugljena, prema njegovim tvrdnjama, kompletna dokumentacija je nestala, zajedno s dokazima koje je Ugljen posjedovao.
„Ja sam slao i ovih mjeseci upite i SIPA-i i svima živima – da li znaju gdje su spisi koje je vodio Nedžad Ugljen o ljudskim safarijima – niko ne odgovara. Jave mi se na telefon, kažu to je sve u procedurama, dakle neki glupi izgovori. I koliko ja znam, spisa nema“, kazao je Margetić.
Govoreći o dokumentaciji koju je predao italijanskim pravosudnim organima, Margetić navodi da je Tužilaštvu u Milanu dostavio detaljno razrađenu strukturu logistike, imena osoba koje su učestvovale, kao i svjedočenja i način funkcionisanja cijele mreže.
„Ono što sam uputio u tužilaštva u Milanu su prije svega činjenice o sudjelovanju Aleksandra Vučića u ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu. Gdje je bio, dakle da je u kritično vrijeme bio na mjestu počinjenja ratnog zločina. Uputio sam im vrlo dobro opisanu cijelu strukturu logističku kojom je rukovodio Aleksandar Vučić, a koja je priređivala i, da kažem, organizirala na terenu, dakle ovdje na Jevrejskom groblju na Grbavici, direktno rukovodila ljudskim safarijima. Dakle, kako je to izgledalo?“
Kao jednu od ključnih osoba u logistici naveo je Dragoslava Bokana, dok je posebno istakao ulogu Slavka Aleksića, tadašnjeg komandanta novosarajevskog četničkog odreda, čija je smrt, prema njegovim riječima, nastupila pod sumnjivim okolnostima, nakon čega je tijelo hitno prebačeno u Srbiju.
Tužilaštvo u Milanu, prema Margetićevim navodima, i dalje radi na ovom predmetu, a on očekuje podizanje optužnice. Ipak, izražava zabrinutost zbog mogućih opstrukcija u trenutku kada italijanski tužilac bude tražio pravnu i institucionalnu pomoć iz Bosne i Hercegovine.
„Puno će toga ovisiti o tome na koji način će bh. institucije reagirati u trenutku kad će milanski tužitelj trebati pravnu i policijsku, odnosno tužilačku pomoć u samoj Bosni i Hercegovini. Tu se čak i u institucijama Bosne i Hercegovine boje mnogi da će bit sabotaža – i tužioca Bosne i Hercegovine, i ljudi u SIPA-i, i ljudi u OBA-i… I tu bi moglo doći do problema“, zaključio je Margetić.
Govoreći o reakcijama Aleksandar Vučića na ove optužbe, Margetić smatra da one ukazuju na nervozu.
„Pa Laki je malo nervozan – reklo bi se starim filmskim jugoslavenskim žargonom. To očito pokazuje jednu ekstremnu nervozu kod Aleksandra Vučića. A on najbolje zna zašto je nervozan kod optužbi za ratne zločine. Jer nervozan je počinitelj. On je time pokazao da je zapravo sudionik tih ratnih zločina.“
Posebno ozbiljnim dokazom naziva naredbu Slavka Aleksića.
„Jedan od dokumenata koji ga jako ozbiljno tereti je naredba, sada, nažalost, pokojnog Slavka Aleksića – pečetirana, potpisana – kao komandanta novosarajevskog četničkog odreda. Naredba kojom Slavko Aleksić naređuje da se Aleksandru Vučiću osigura slobodan prolaz i na Romaniji, i u Sarajevu, kada vodi strance za Jevrejsko groblje. Imenom i prezimenom Aleksandru Vučiću. Pripadniku odreda. E sad vas ja pitam, zašto je on vodio strance na Jevrejsko groblje, a da bi to Slavko Aleksić izdavao takvu naredbu?“
Margetiću je od maja 2023. godine zabranjen ulazak u Srbiju, a zahtjev za međunarodnu potjernicu putem Interpola je odbijen, dok je raspisana interna potjernica.
„Imate saznanja i morate to uraditi. Obaveza savjesti“, rekao je Margetić govoreći o motivima svog rada.
U istoj emisiji Plenum Federalne televizije govorio je i advokat Čedomir Stojković, koji je naglasio da onaj ko obezbjeđuje logistiku snosi istu krivičnu odgovornost kao i neposredni izvršilac zločina.
„Obezbjeđivanje operativne logistike u krivičnom pravu se zove saučesništvo i pomaganje u krivičnom djelu. Ovo je težak ratni zločin. Onaj ko je dao pušku i metak pred zakonom je isti kao i onaj ko je organizovao autobus da bi neko došao i pucao na civile.“
Stojković je istakao da je po sopstvenoj savjesti podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu, te upozorio na dugogodišnje poricanje i normalizaciju zločina u javnom prostoru.
„Teški zločini iz prošlosti postali su nešto na šta su naša djeca navikla i to se predstavlja kao normalnost – a to nije normalno.“
Zaključio je da bez istinskog suočavanja s prošlošću nema ni ozdravljenja društva.