Zenica – U samom srcu čaršije ponovo se šapuće o kući Ibrahima Kargića, poznatijeg pod nadimkom Tata čaršija. Legendarna priča o prostoriji u njegovoj porodičnoj kući, u kojoj niko nije uspio prespavati cijelu noć više od pedeset godina, dobila je novo poglavlje – duhovi su se, prema riječima svjedoka, vratili.
Kuća koju je Ibrahim naslijedio od svog oca već je decenijama predmet razgovora i nevjerice. Njegov otac bio je jedini čovjek koji je uspio prespavati tri noći u „ukletoj“ sobi, dok je jedna socijalna radnica provela tek jednu noć – oboje odavno pokojni. Od tada, priče o prikazama, šumovima i jezivim pojavama nikada nisu do kraja utihnule.
Prema najnovijim kazivanjima komšija, svjetlost se u kasnim satima vidi kroz zatvorene škure, a nekoliko prolaznika tvrdi da su čuli korake i nerazumljivo šaptanje iz kuće. Ibrahim, koji je nakon dramatičnog gubitka kilograma i dalje simbol nemirnog duha Zenice, kaže da ga prikaze ne iznenađuju:
– „Navikli smo mi na njih. Nije lako, ali šta ću… Oni su tu odavno, sad su se opet probudili. Možda nešto traže, možda nas samo opominju“, kaže Tata čaršija, smiren, ali i pomalo rezigniran.
Mještani pak strahuju. Priče o duhovima vraćaju ih u davne godine kada je soba bila poznata kao „mjesto gdje zora ne svane“. Stariji Zenicani upozoravaju mlade da se ne usuđuju ući unutra, dok radoznali i dalje kruže oko kuće, pokušavajući zabilježiti bilo kakvu natprirodnu pojavu.
Dok nauka nudi objašnjenja u vidu podsvjesnih strahova, sugestija i igara svjetlosti, Ibrahim i dalje vjeruje da duhovi imaju svoju poruku. „Oni će sami odlučiti kada će se povući. Do tada, kuća ostaje njihova koliko i moja“, zaključuje.