EMOTIVNA PORUKA IZ ČAPLJINE VLADI FBiH: “Ako ne možete živjeti kao mi – nemojte govoriti u naše ime”

Jedno pismo, napisano bez velikih riječi, ali s mnogo gorčine, ovih dana snažno je odjeknulo u javnosti. Njegova autorica je prodavačica iz Čapljine, koja se obratila i građanima i Vladi Federacije BiH, reagirajući na odluku da se 2. januar ipak proglasi radnim danom za trgovine i druge uslužne djelatnosti.

„Bez čega se, draga vlado, ne može preživjeti ni dva dana?“, upitala je u pismu, aludirajući na obrazloženje da građani moraju imati mogućnost kupovine osnovnih namirnica, čak i dan nakon Nove godine.

Kroz lično iskustvo, prodavačica propituje smisao praznika i njihovu stvarnu vrijednost za one koji rade u trgovini.

„Božić, Nova godina, Praznik rada… Šta je to zapravo, kako to izgleda? Jesu li to dani za porodicu, prijatelje, druženje? Nekome jesu – vidim u novinama i na televiziji. A šta su Badnji dan i stara godina? Druženje, sređivanje, putovanja na doček? Šta su mise zornice? Možda to naša vlada zna, jer ja, kao i svi koji radimo u ovom poslu, očito ne znamo“, navodi ona u pismu koje je objavio Bljesak.info.

U nastavku se obraća i kupcima, uz izvinjenje što na Badnji dan trgovine ne rade do kasnih večernjih sati, objašnjavajući kako izgleda stvarnost iza pulta.

„Na Badnji dan radimo od jutra do 18 sati. Oprostite, dragi kupci, što nismo do 21h ako vam još nešto zatreba. Kući dolazimo iscrpljeni, ne osjećamo nijedan dio tijela. Nervozno večeramo s porodicom koju cijelu sedmicu nismo ni vidjeli jer radimo prekovremeno. Kolači se prave, a oči se same sklapaju. Neki od nas nemaju odrasle kćerke da pomognu. Imamo djecu na praznicima, ali bez mame.“

Dodaje da se stara godina za mnoge trgovce dočekuje bez snage i bez stvarnog slavlja.

„Staru godinu dočekujemo na izmaku snaga, ali opet smo tu za vas. Oči umorne i tužne, a osmijeh na licu – za to smo, valjda, plaćeni ekstra minimalcem. Sanjamo 18 sati, topao dom i tuš. Neko u svečanim haljinama, neko u pidžamama. A slobodna dva dana… dva dana s porodicom. I onda hladan tuš – zakašnjela čestitka naše vlade. Previše neradnih dana, a ljudi moraju kupiti namirnice!“, stoji u pismu.

Posebno ističe osjećaj omalovažavanja s kojim se radnici u trgovini svakodnevno susreću, uprkos činjenici da upravo oni osiguravaju da police budu pune.

„Nijedan proizvod kupljen na staru godinu se neće pokvariti. U komentarima nas vrijeđaju i ponižavaju… Dragi kupci, kad uđete u trgovinu – od police s kruhom do svega ostalog – to su naše ruke složile za vas. Nemamo svi skladištare koji će nam pomoći. Nije nam problem iznijeti vreću brašna od 25 kilograma ili gajbe piva do auta. Pa za to smo plaćeni, zar ne? I to kakvim minimalcem!“

Sarkastično poručuje da bi, po istoj logici, i 1. januar mogao postati radni dan.

„Iduće godine neka i 1. januar bude radni dan! Kad se ekipe budu vraćale s dočeka, neka kupe svježe namirnice. Sretna Nova godina, draga vlado, i molimo te – nemoj se više boriti za trgovce, mi vas ne trebamo. A vama, dragi kupci, sve najbolje. Po komentarima na portalima vidimo koliko nas cijenite. Mi ćemo vas i dalje dočekivati s osmijehom, jer se i to računa u radni staž.“

Na kraju razbija čestu predrasudu da su radnici u trgovini „sami birali“ takav posao.

„I da demantiram jednog komentatora koji kaže da smo same ovo izabrale – ja nisam. Ja sam prodavačica, a završila sam gimnaziju i ekonomiju. Ali nisam podobna niti član stranke, pa sam tako ‘slučajno’ postala prodavačica. Radim svaki dan osim nedjelje: Badnjak, Božić, Nova… Nekad se slavilo, a danas nazdravim s brufenom u toploj pidžami. Sretna Nova, draga vlado, i svi u shopping 2.1. Osmijeh ćemo uvježbati“, poručila je prodavačica iz Čapljine.

Podsjetimo, povodom iste odluke oglasio se i Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, koji je uputio pismo federalnom premijeru Nerminu Nikšiću i ministru trgovine Amiru Hasičeviću. U njemu su izrazili „ogorčenost i razočaranje radnika i radnica u trgovini“, naglašavajući da su mnogi za odluku da će 2. januar biti radni dan saznali tek pred kraj radnog vremena, a pojedini čak i u kasnim večernjim satima.