Od sutkinje Uzunović do CIK-a: Kako su institucije BiH stavile tačku na Dodika

Sutkinja Sena Uzunović započela, a CIK dovršio Dodika: Institucije BiH iznad svakog pojedinca

Početak protekle godine u Bosni i Hercegovini obilježio je neuobičajen i gotovo neočekivan obrat u percepciji državnih institucija. Nakon decenija u kojima su u javnosti često bile doživljavane kao spore, neučinkovite i podložne političkom uticaju, prvi put se otvorio prostor za vjerovanje da sistem ipak nije u potpunosti izgubio svoju svrhu. Prekretnica nije došla kroz politički kompromis ili međunarodni pritisak, već kroz pravosudni epilog – presudu Suda BiH protiv Milorada Dodika, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i lidera SNSD-a.

Ta sudska odluka vrlo brzo je prerasla okvire samog procesa i postala snažan simbol otpora institucionalnom urušavanju države. U trenutku kada su mnogi očekivali još jedno povlačenje institucija pred političkom moći, dogodilo se suprotno. Sud je poslao poruku da zakon ipak može imati težinu, kako u očima domaće javnosti, tako i pred međunarodnim faktorima koji godinama skeptično posmatraju stanje vladavine prava u BiH.

Sam postupak bio je praćen oštrom retorikom i koordiniranom kampanjom iz entiteta Republika Srpska, u kojoj se pokušavala nametnuti teza da bi osuđujuća presuda Dodiku predstavljala direktan udar na stabilnost države. Takve najave kulminirale su dramatičnim upozorenjima i političkim pritiscima, no 26. februar 2025. godine pokazao je suprotno. Država nije doživjela kolaps, institucije nisu stale, a sudski proces je okončan u skladu sa zakonom.

U tom kontekstu posebno se izdvojila uloga sutkinje Sene Uzunović, čije je vođenje postupka postavilo jasne granice između politike i pravosuđa. Njena odlučnost, profesionalni autoritet i odbijanje bilo kakvog popuštanja pred pritiscima predstavljali su presedan u domaćoj pravosudnoj praksi. Tokom višemjesečnog procesa, obilježenog provokacijama, dobacivanjima i pokušajima omalovažavanja same institucije Suda BiH, jasno je demonstrirano da sudnica nije politička pozornica, već prostor u kojem vrijede isključivo zakon i odgovornost.

Posebno simboličan bio je trenutak u kojem je optuženi, naviknut na institucionalnu popustljivost, odbijao ustati tokom sudske prozivke. Upravo tada je postalo jasno da se pred sudom ne priznaju politički autoriteti, već samo pravni poredak. Poruka je bila nedvosmislena – u sudnici ne postoje privilegovani pojedinci.

Konačna presuda, kojom je Dodiku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske, izazvala je snažne političke potrese i otvorila niz pravnih i političkih dilema. Iako je kaznu kasnije otkupio u skladu sa zakonom, uplativši oko 36.000 KM, suština presude nije dovedena u pitanje. Mnogo značajniji udarac od same zatvorske kazne bilo je formalno uklanjanje sa funkcije predsjednika entiteta, čime je izgubio dio institucionalne moći.

Javnost je ostala podijeljena u tumačenju zabrane političkog djelovanja, a Sud je naknadno pojasnio da Dodik može zadržati čelnu poziciju u stranci. Ipak, ključna poruka procesa ostala je nepromijenjena – optuženička klupa ima istu težinu za svakoga, bez obzira na političku snagu ili funkciju koju obavlja.

Iako je sa pozicije predsjednika RS-a uklonjen, Dodik je sa mjesta lidera SNSD-a nastavio zadržavati snažan politički uticaj. Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i naredne institucionalne poteze koji su dodatno poljuljali njegovu političku dominaciju.

Jedan od njih došao je kroz djelovanje Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Ministar finansija BiH i predsjedavajući UO UIO Srđan Amidžić zatražio je odobravanje sistematizacije radnih mjesta za novi granični prijelaz Bosanska Gradiška, očekujući da će odluka, po ustaljenoj praksi, proći bez ozbiljnog preispitivanja. Međutim, ovaj put se desilo suprotno.

Član Upravnog odbora UIO Zijad Krnjić jasno je stavio do znanja da se o toj tački ne može odlučivati izolovano. Istakao je da otvaranje graničnog prijelaza mora biti uslovljeno usvajanjem druge tačke dnevnog reda – koeficijenata za raspodjelu prihoda od PDV-a. Time je otvoreno pitanje dugogodišnje prakse prema kojoj Republika Srpska koristi sredstva koja, prema važećim obračunima, pripadaju Federaciji BiH. Dug je, prema dostupnim podacima, do kraja prethodne godine narastao na oko 120 miliona KM.

Takav stav predstavljao je presedan jer je prvi put jasno i institucionalno povučena linija prema praksama koje su se godinama tolerisale. Reakcije iz RS-a bile su burne, jer je Krnjićev nastup pokazao da se sistemu može pristupiti principijelno i bez političkih kalkulacija. Njegova odlučnost demonstrirala je kako se unutar institucija države može pružiti otpor onima koji ih istovremeno osporavaju i koriste njihove beneficije.

Dodatni udarac Dodikovom političkom uticaju stigao je kroz odluke Centralne izborne komisije BiH. Iako je SNSD-ov kandidat Siniša Karan pobijedio na prijevremenim izborima za predsjednika RS-a, CIK je zbog utvrđenih izbornih manipulacija poništio glasanje u 17 izbornih jedinica, na ukupno 136 biračkih mjesta. Takva odluka značajno je promijenila izborni rezultat, dovodeći opozicionog kandidata Branka Blanušu, koji je u međuvremenu izabran i za predsjednika SDS-a, u prednost od nešto više od 6.000 glasova.

Odluka CIK-a imala je dalekosežan značaj. Njome je jasno poručeno da se izbornim manipulacijama može stati ukraj i da institucije, kada djeluju u skladu sa zakonom, nisu podređene interesima pojedinaca niti politički moćnih struktura. Upravo u toj poruci leži težina odluke, jer potvrđuje da zakon može biti iznad političke volje.

Svi ovi primjeri ukazuju na činjenicu da unutar institucija Bosne i Hercegovine ipak postoje pojedinci koji svoj posao obavljaju savjesno, odgovorno i profesionalno. Oni pokazuju da jačanje institucija nije nemoguće, ali zahtijeva hrabrost, odlučnost i spremnost da se u ključnim trenucima povuče jasna linija.

Izborna 2026. godina je pred nama i već sada je izvjesno da će donijeti nova previranja, političke pritiske i pokušaje slabljenja institucija BiH. Upravo zbog toga biće presudno očuvati institucionalnu snagu i podržati one koji su spremni da, u mirnodopskim uslovima, brane pravni poredak države. Primjer Milorada Dodika pokazuje da nijedan pojedinac, bez obzira na koncentraciju moći koju je godinama imao, ne može i ne smije biti iznad sistema. Institucije postoje upravo zato da to dokažu.