U Beogradu je održan 47. Međunarodni sajam turizma na kojem je svoju ponudu predstavio i bh. entitet Republika Srpska. Među promovisanim sadržajima našli su se seoski turizam, ljekovite termalne vode i turistički potencijali Višegrada, ali je posebnu pažnju izazvalo isticanje hotela „Vilina Vlas“ u blizini Višegrada – objekta koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini bio mjesto teških ratnih zločina.
Načelnik općine Višegrad Mladen Đurević u izjavi za RTRS, koju prenosi portal Princip, naveo je:
“Uz rijeke Drinu, Rzav, Banje, Vilin Vlas, Andrićgrad, ćupriju, Ivu Andrića i sve one ljepote koje prezentiraju i predstavljaju našu općinu, moram posebno istaknuti i dobre ljude”.
Iako je hotel smješten u borovoj šumi, na izvorima termalne vode i godinama promovisan kao banjski i zdravstveni centar, njegova ratna prošlost ostaje jedno od najmračnijih poglavlja višegradske tragedije.
Prema brojnim svjedočenjima i presudama, „Vilina Vlas“ je tokom 1992. godine korišten kao logor za zatočenje i sistematsko zlostavljanje bošnjačkih žena i djevojčica. Logor je, prema navodima preživjelih i istraživača, uspostavljen krajem aprila 1992. godine, a u njega su žene dovođene uz učešće policijskih i paravojnih struktura, uključujući pripadnike formacija poznatih kao „Bijeli orlovi“, kao i osobe povezane sa Arkanom i Vojislavom Šešeljem.
U ovom objektu vršeno je sistematsko zlostavljanje, silovanje i ubijanje višegradskih žena, muškaraca i djece.
Na promociju hotela reagovao je i dopisnik i analitičar Zoran Kusovac, koji je na platformi X, uz fotografiju sa sajma, napisao:
“Etnički očišćeni entitet bosanskih Srba s ponosom promoviše kao turističku destinaciju Hotel Vilina Vlas – zloglasni ratni zatvor i logor iz perioda 1992–1995, gdje su bošnjačke žene bile mučene, grupno silovane i ubijane od strane četničkih paravojnih jedinica. Možete li uopće zamisliti Hotel Aušvic?”
Podsjećanja radi, još 2020. godine Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“, oštro je reagovala na pozive građanima da koriste turističke vaučere u ovom hotelu. Tada je za naš portal izjavila:
“Očito mnogi građani Bosne i Hercegovine i okruženja, osim onih koji dosta čitaju, ne znaju što se dogodilo u mom Višegradu i hotelu ‘Vilin Vlas’ tokom agresije. Zar se neko može kupati u bazenu, spavati u tim sobama?! To je mjesto stravičnih zločina. U hotelu ‘Vilin Vlas’ nema sobe u kojoj netko nije ubijen, u kojoj žene nisu silovane. Po izjavama preživjelih, bazen u hotelu bio je sav u krvi. Krv se slijevala niz stepenice hotela. Eto, to je istina o ovom hotelu koji smo gradili svojim doprinosima”.
Na prikrivanje i relativiziranje prošlosti reagovao je i kolumnista Dragan Bursać, navodeći:
“U “Vilinoj vlasi” krvnička braća Milan i Sredoje Lukić organizovali su ono što su nazivali “hranjenje ptica”. Ženama i djeci zavežu ruke. Bace komade hljeba na pod. Gladne žrtve ustima skupljaju mrvice. Prije toga im noževima zarežu usne. Hljeb se lijepi za krv i meso. Nakon “igre” slijede silovanja. I ta “Vilina vlas” je sad turistička atrakcija?”
Bursać dalje ističe:
“Načelnik Višegrada Mladen Đurević i direktor Turističke organizacije Jadranko Janjić ponosno su najavlili nastup na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu. Od 19. do 22. februara, rekli su, Višegrad će pokazati svoje “kulturne, istorijske i turističke potencijale”. Na štandu će blistati ćuprija Mehmed-paše Sokolovića, Andrićgrad, vjerski turizam, manifestacije – i, pazite sad, Višegradska banja “Vilina vlas”. Tako se, hladno i birokratski, silovalište, mjesto neopisivog zla predstavlja kao turistička destinacija. Rečeno-učinjeno!
Posjetioci Beogradskog turističkog sama mogli su vidjeti “ponudu” koja je uključila i monstrum-mjesto, hotel Vilinu vlas. Nema tu greške u kucanju. Nema lapsusa. Sve je uredno pobrojano. “Vilina vlas” stoji uz ćupriju na Drini, kao da je riječ o spa-centru sa aromaterapijom, a ne o jednoj od najmračnijih kuća zla u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”.
Na slučaj se osvrnuo i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica:
“Zaista ne postoji adekvatna historijska analogija u ovom slučaju. Ovo je bio logor u kojem su djevojke i žene držane i više puta silovane dok ne bi ostale trudne, a zatim puštane da rode ‘male Srbe’. Neviđen napad na biološki kontinuitet jednog naroda”.
Hotel „Vilina Vlas“ i nakon rata nastavio je poslovati kao banjski i turistički objekat. Prema pisanju stranih medija, u ovom hotelu silovano je više od 200 bošnjačkih žena i djevojčica, od kojih su neke imale tek 14 godina. Mnoge su dovođene direktno sa ulice, a kroz tanke zidove soba čuli su se krici i plač drugih zatočenica.
Nakon rata objekat je obnovljen i otvoren za goste. Međutim, svaki pokušaj da se javno govori o njegovoj ratnoj ulozi često je bio potisnut promocijom zdravstvenih i turističkih sadržaja. Upravo zato je njegovo predstavljanje na sajmu turizma u Beogradu ponovo otvorilo pitanje odnosa prema ratnim zločinima, kulturi sjećanja i odgovornosti institucija prema žrtvama.