data-nosnippet>
Iranska vojna strategija u velikoj mjeri se razlikuje od pristupa koji primjenjuju zapadne vojske. Umjesto oslanjanja prvenstveno na izuzetnu preciznost pojedinačnih sistema naoružanja, iranska doktrina naglasak stavlja na brojnost projektila i sposobnost izvođenja masovnih raketnih napada u kratkom vremenskom periodu.
Upravo takav pristup, prema ocjenama vojnih analitičara, predstavlja jednu od ključnih zabrinutosti zapadnih obavještajnih i sigurnosnih službi.
Hipersonična prijetnja
Posebnu pažnju u posljednjim godinama privlači razvoj hipersoničnih projektila u Iranu. Među sistemima koji se najčešće spominju nalazi se raketa Fatah, za koju se navodi da je projektovana da dostiže brzine veće od pet Maha, odnosno više od pet puta brže od brzine zvuka.
Takva brzina, u kombinaciji sa sposobnošću manevrisanja tokom leta, značajno otežava presretanje projektila čak i za najnaprednije sisteme protivzračne odbrane.
Stručnjaci ističu da bi hipersonične rakete mogle predstavljati ozbiljan izazov za odbrambene sisteme poput izraelskih Iron Dome (Gvozdena kupola) i Arrow (Strijela). Ovi sistemi prvenstveno su razvijeni za presretanje klasičnih balističkih projektila, dok hipersonične letjelice zbog svoje brzine i promjenjive putanje predstavljaju znatno kompleksniji cilj.
Strategija “zasićenja”
Ipak, mnogi vojni analitičari smatraju da najveća snaga iranskog raketnog arsenala ne leži u pojedinačnim naprednim projektilima, već u sposobnosti da se u vrlo kratkom vremenskom roku lansira veliki broj raketa.
Ovakav pristup poznat je kao strategija “zasićenja protivzračne odbrane”. Suština ove taktike jeste da se istovremenim lansiranjem velikog broja projektila preoptereti protivnički odbrambeni sistem, čime se povećava vjerovatnoća da dio projektila probije zaštitni štit.
Takva taktika može predstavljati ozbiljan izazov čak i za veoma razvijene odbrambene mreže. Svaka protivraketna baterija raspolaže ograničenim brojem presretača i ima određeni kapacitet obrade ciljeva, što znači da masovni napadi mogu dovesti do preopterećenja sistema.
Šira vojna doktrina
Prema ocjenama stručnjaka, iranska vojna doktrina zasniva se na kombinaciji velikog broja projektila različitih dometa, bespilotnih letjelica i drugih sredstava koja mogu djelovati simultano.
Takav pristup omogućava stvaranje višeslojnog pritiska na protivničke odbrambene sisteme, jer istovremeno dolazi do napada iz više pravaca i različitim vrstama oružja.
U kontekstu trenutnih napetosti na Bliskom istoku, ovakve vojne sposobnosti dodatno povećavaju zabrinutost zbog mogućnosti šire eskalacije sukoba. Analitičari upozoravaju da bi eventualni veći sukob u regionu mogao biti znatno kompleksniji upravo zbog razvoja naprednih raketnih sistema i strategije masovnih napada koju razvija Iran.