data-nosnippet>
Predsjednik Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Semir Efendić, potvrdio je da će biti kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na predstojećim oktobarskim izborima. Njegova objava izazvala je veliku pažnju javnosti, posebno zbog oštrih poruka o aktuelnim energetskim projektima u zemlji.
U svom obraćanju Efendić je iznio niz ozbiljnih tvrdnji, upozoravajući da bi pojedine odluke u vezi s energetskim sektorom mogle imati dugoročne posljedice po državu. Tvrdi da se iza određenih poteza kriju pokušaji, kako navodi, “energetske kolonizacije”, uz istovremeno zaobilaženje državnih institucija i potencijalno kršenje Dejtonski mirovni sporazum.
Podsjetio je da je sistem gasifikacije u Bosni i Hercegovini uspostavljen još osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su gasom snabdjevene regije Sarajeva i Zenice. Istakao je da je postojeći gasovod, koji u BiH ulazi iz pravca Srbija preko Zvornika, i dalje ključni pravac snabdijevanja.
Prema njegovim navodima, novi ugovor koji je potpisan u ime preduzeća Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva mogao bi dovesti do promjene tokova gasa, preusmjeravanjem prema sjeveru entiteta Republika Srpska, na relaciji Zvornik – Banja Luka – Bosanski Novi. Upozorava da bi takav scenarij mogao dovesti u pitanje stabilnost snabdijevanja Sarajeva i Zenice, s obzirom na ograničene kapacitete postojećeg sistema.
Efendić naglašava da je Dejtonski mirovni sporazum predvidio nadležnost države nad transportnom infrastrukturom, uključujući i gasni sektor, kroz formiranje odgovarajućih institucija na državnom nivou. Smatra da se usvajanjem Zakona o južnoj interkonekciji u Federaciji BiH odustaje od tog principa, čime se, kako tvrdi, otvara prostor za drugačije upravljanje postojećom infrastrukturom.
Dodatno osporava tvrdnje da je izgradnja južne interkonekcije nužna zbog najavljenih promjena u uvozu ruskog gasa nakon 2028. godine. Ističe da postoje alternativni izvori i pravci snabdijevanja.
“Istočni gasovod preko Zvornika već je povezan sa tzv. Turskim tokom, Bugarskom kao i Mađarskom pa se gas i dalje može dobijati iz tog pravca, a ne mora biti ruski, već npr Azerbejdžanski ili sl. što je samo potrebno ugovoriti. Ukoliko se željelo iz istog pravca osigurati gas za druge dijelove BiH osim regije Sarajeva i Zenice, na nivou države morala se donijeti odluka o povećanju kapaciteta istočnog gasovoda te isto usaglasiti i potpisati sa Srbijom, jer gasovod koji trenutno kroz Srbiju dolazi do Zvornika nema kapacitet potreban za drugi pravac u čiju izgradnju kreće RS, osim ako se pravac prema Sarajevu isključi ili ograniči”, naglasio je.
U nastavku objave Efendić iznosi i optužbe o političko-poslovnoj pozadini projekta, tvrdeći da je realizacija južne interkonekcije povjerena privatnoj kompaniji, umjesto državnim institucijama. Kao dodatni problem navodi planove koji uključuju transformaciju energetskog sektora, uključujući moguće gašenje termoelektrana u Kaknju i Tuzli i prelazak na gasne kapacitete.
“Nakon što je Dragan Čović zaustavio realizaciju i oborio zakon po kojem je projekat trebao raditi BH Gas, ovaj projekat novim zakonom dodijeljen je privatnoj firmi navodno u vlasništvu pojedinaca bliskih Trumpovoj administraciji. Međutim, radi se o tome da je Dragan Čović lobističkim vezama koje su djelovale sinhronizovano sa Dodikovim lobistima, uspio putem američke ambasade u Sarajevu i naivnih bošnjačkih političara u posao ubaciti novu firmu vjerovatno u vlasništvu ili suvlasništvu Amira Gros Kabirija koja je formirana prije godinu dana (ovo je naravno prikriveno u javnim podacima, ali mnogo toga otkriva crna boja u logu nove firme koju inače preferira Amir Gros Kabiri, od loga njegove Firme Aluminij industries do njegovog ureda u Zrinjskom koji umjesto bijelih ima crne zidove – sve je crno). Tragedija ne bi bila tolika da sve ovo tiče samo gasa, nego je nažalost u pitanju plan gašenja dvije termoelektrane Elektroprivrede BiH u Kaknju i Tuzli i instaliranje dvije privatne termoelektrane na gas istog kapaciteta koje će biti zakačene na postojeće priključke i mrežu, što bi rekli na gotovo”, napisao je Efendić.
Posebno je izdvojio i pitanje Međunarodni aerodrom Sarajevo, za koji tvrdi da bi mogao biti korišten kao kolateral u finansiranju projekta, iako, kako ističe, nema direktnu vezu s gasnom infrastrukturom.
Na kraju je upozorio da bi svi navedeni potezi mogli imati ozbiljne političke i ekonomske posljedice, ocjenjujući da se radi o procesu koji, prema njegovim riječima, vodi ka faktičkoj podjeli države na terenu, uz potencijalno kršenje Dejtonski mirovni sporazum.