Ubijena Elma upozoravala na uhođenje: potezi tužiteljice sada izazivaju pitanja

Ubistvo u Sarajevu: Prusac koristio službeni pištolj koji nije smio iznijeti iz agencije

Slučaj ubistva Elme Godinjak otvorio je niz ozbiljnih pitanja o odgovornosti institucija, ali i o poštivanju zakonskih procedura kada je riječ o rukovanju službenim oružjem.

Prema dostupnim informacijama, Tarik Prusac je svoju bivšu suprugu Elmu Godinjak usmrtio hicima iz službenog pištolja koji je dužio u zaštitarskoj agenciji SEC ONE.

Službeno oružje izvan kontrole

Prema važećim propisima, takvo oružje nije smjelo biti izneseno izvan radnog mjesta. Ipak, osumnjičeni ga je imao kod sebe i izvan dužnosti.

Dodatno zabrinjava činjenica da je zaštitarska agencija nestanak pištolja prijavila policiji tek nakon što je u javnosti objavljeno da je njihov uposlenik počinio ubistvo.

Zakon jasno definiše način raspolaganja oružjem:

„Agencija koja obavlja poslove fizičke zaštite može posjedovati vatreno oružje kratke cijevi za najviše jednu polovinu svog osoblja, a koje će čuvari nositi za samoodbranu.“

Iz toga proizlazi da oružje nije vlasništvo pojedinca, već pravnog lica, odnosno agencije.

Zakonske obaveze i propusti

Dodatne odredbe precizno definišu način korištenja i čuvanja oružja:

„(Povjeravanje nošenja oružja u pravnom licu i kod poduzetnika) (1) Pravna lica i poduzetnici koji drže oružje na osnovu člana 20. ovog zakona mogu povjeriti njegovo nošenje samo licima koja ispunjavaju uslove iz člana 10. ovog zakona.
(2) Lice kojem je oružje povjereno može ga koristiti i njime rukovati samo za vrijeme obavljanja poslova u objektu ili prostoru gdje se djelatnost obavlja, kao i tokom osiguranja transporta. U vremenu kada se ne koristi, oružje se mora čuvati na sigurnom mjestu, nedostupnom neovlaštenim licima.“

U ovom slučaju, to znači da je Tarik Prusac bio obavezan vratiti oružje odmah po završetku smjene, što nije učinio.

Uprkos tome, nadležni iz agencije nisu o tome odmah obavijestili policiju.

Zabrana prilaska bila na snazi

Dodatnu težinu slučaju daje činjenica da su protiv Prusca ranije bile izrečene mjere zabrane prilaska.

Od 8. aprila ove godine na snazi je bila sudska zabrana približavanja Elmi Godinjak. Dan ranije, Policijska uprava Novi Grad Sarajevo izrekla mu je hitne zaštitne mjere, koje je potom potvrdio Općinski sud u Sarajevu.

Mjere su uključivale zabranu približavanja, komunikacije i uznemiravanja.

Prijave i raniji incidenti

Prva prijava protiv Prusca zabilježena je 22. februara, kada je Elma Godinjak prijavila prijeteće i uvredljive poruke nakon što je najavila razvod.

Iako je u tom trenutku odbila svjedočiti, policija je procijenila da postoji rizik te je izrekla hitne mjere zaštite, o čemu je obaviještena dežurna sutkinja.

Dva dana kasnije podnesen je zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, ali je sud obustavio postupak uz obrazloženje da ne postoje zakonski uslovi, upravo zbog odbijanja svjedočenja.

Nakon toga, predmet je proslijeđen Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

Eskalacija početkom aprila

Početkom aprila zabilježeni su novi incidenti. Elma Godinjak prijavila je da joj je 3. aprila Prusac došao na radno mjesto i tražio razgovor, uz upozorenje da bi mogao završiti u zatvoru.

Već narednog dana presreo ju je automobilom, a 5. aprila ju je pratio.

Nakon ove prijave, tužiteljica Kantonalnog tužilaštva utvrdila je da postoje elementi krivičnog djela nasilja u porodici.

Policija je 7. aprila ponovo izrekla hitne mjere, a dan kasnije sud je donio rješenje o zabrani prilaska i komunikacije.

Mjere na snazi do dana ubistva

Prema dostupnim informacijama, izrečene mjere bile su na snazi i na dan ubistva.

U periodu od 8. aprila do 1. maja nije bilo novih prijava da je Prusac prekršio zabranu prilaska.

Pitanja bez odgovora

Ovaj slučaj otvara niz ključnih pitanja — od kontrole službenog oružja, preko pravovremenog reagovanja nadležnih, do efikasnosti zaštitnih mjera u slučajevima nasilja u porodici.

Posebno se problematizira činjenica da su postojale ranije prijave i izrečene mjere, ali uprkos tome nije spriječen tragičan ishod.

Istraga bi trebala dati odgovore na to da li je došlo do sistemskih propusta i da li postoji odgovornost na više nivoa.